Nina se GORKO POKAJALA što je Srbiju zamenila Švedskom: Sada “kuka na sva zvona”, ovo je njena priča

Veoma je teško naći posao bez jake veze

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Shuterstock

Švedska je oduvek važila za raj i jedna od destinacija u koju Srbi ali i ostali iz bivše SFRJ rado odlaze u potrazi za nekim boljim životom i životnim uslovima.

Nina je takođe sa svojom porodicom pre par godina iz Srbije otišla u Švedsku u nadi da će svojim radom obezbediti stabilna novčana primanja i siguran život. Međutim nije joj trebalo dugo da se san o Švedskoj kao jednoj od obećanih i idealnih zemalja sruši preko noći. Naime, ona kaže da morate da radite dva posla kako bi obezbedili pristojan život.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

– Da živim sama ovde dva posla mi ne bi ginula, ovako mi je lakše jer radi tata, plus on radi i privatno i na to ide i moja plata.

Kaže i da je u slučaju bolesti ili sprečenosti za rad jako teško srediti neka socijalna primanja, a čak i kad ih sredite socijalne službe gledaju da vas “zakinu“.

– Bila sam sprečena jedan period da radim. Trebalo mi je četiri meseca da se jurim sa njima da mi daju pomoć i znate koliko su mi dali?! 400 evra!! A samo stan košta više od 600 evra. Našli su neku začkoljicu da mi daju pomoć ispod svakog minimuma.

Kaže i da se Šveđani, ali i naši ljudi snalaze, tačnije po modelu ako imate vezu, poslodavci vas prijave na neki abnormalan iznos pa vam daju ubrzo otkaz, onda traže pomoć od države i dobiju oko 2.000 evra, ali za tako nešto potrebno je baš jako poznanstvo ili veza.

A što se tiče minimalne cene rada, kaže da je individualno, i da su Šveđani povlašćeni u odnosu na strance.

– Jedna prijateljica mi je rekla kako su Šveđankama dali platu bez oporezivanja oko 1.800 evra, a porezi u Švedskoj na zarade su 33 odsto

Dodaje da je veoma teško naći posao bez jake veze, a da su rodbinske veze u pojedinim službama za zapošljavanje izraženije nego u Srbiji.

– Ja već dve godine radim posao preko agencija. Evo u ovoj firmi gde me sad iznajmljuju sve rodbina: babe, unuke, muž, žena, ćerka. Ne smeš ništa da kažeš ako ti nešto smeta pred drugima jer ne znaš ko kome tu šta sve dođe. Isto tako raspitivala sam se na pojedinim mestima kako da se zaposlim ali ne vredi ako nisi “family member“ (član porodice).

Ipak, kaže da su agencije za zapošljavanje organizovanije nego u Srbiji.

“Veća je satnica ako radiš preko agencija nego ako si direktno zaposlen, pošto agencijama računaju srednju platu, ali zato nemaju obavezu prema radnicima nikakvu. Firme iznajmljuju radnike preko agencija na određeni period i kad im više ne trebate samo kažu da im više ne treba tih nekoliko radnika, na primer, koliko iznajme, a onda agencije rade dalje, jer imaju obavezu prema tebi .“

Ali i agencije su različite, pa ako imate sreću da naletite na dobru onda ste mirne glave.

“Ja sam u prošloj agenciji bila po pozivu i “ćao zdravo” nakon isteka ugovora od šest meseci. Ovde gde sam sada dobila sam stalno zaposlenje nakon šest meseci probnog rada. I dali su mi osiguranu dnevnicu, što u prevodu znači da ako sutra nekim čudom ipak ostanem bez posla i da nemaju neki posao za mene, oni me kao agencija plaćaju”, priča Nina.

Kao jedan od uslova da biste dobili posao u jakoj firmi jeste poznavanje švedskog jezika.

– Ja ovde nikada ne bih dobila ovaj sada posao da nisam na švedskom pričala. Probala sam i u Volvu da se zaposlim. Kao jedan od glavnih uslova je dobro poznavanje švedskog jezika. Čak sam uspela jedva da obezbedim neku preporuku preko nekih poznanstava, ali nije vredelo. Dobro poznavanje švedskog je jedan od ključnih uslova.

Troškovi života su veliki.

– Činjenica jeste da ukoliko dvoje ne rade da se teško pokrpite sa troškovima, ako radi dvoje uspešno da podeliš troškove i zavisi koliko si skroman u životu, ako si skroman možeš nešto da uštediš, ako nisi skroman ne možeš baš ništa. Daleko od toga da je loše i gore u Srbiji, ali da je vau i bajno takođe ne, možda nekada pre 15-20 godina sada baš i ne iskreno.

Nina priča da se njen život uglavnom svodi na posao i da živi skromno, a od plate može sebi da obezbedi neki život ne mnogo bolji nego u Srbiji. Plate jesu veće, ali i troškovi.

– Prosto, ja nisam od onih osoba kojoj je noćni život prioritet, koja mora svaki vikend da izađe, da nešto radi, koja kupuje markiranu garderobu i ide po restoranima, apsolutno ne. Jako sam skromna, i kada radim platim stan, kupim u prodavnici šta treba od hrane, platim gorivo za ceo mesec i ono ostalo nešto stavim na stranu, a nešto ostavim ako poželim da kupim neku odeću, ako poželim da izađem na neko piće sa nekom od drugarica i to je to.

Kaže da su dobro plaćeni kancelarijski poslovi, stomatolozi.

– Naravno ko ima neku školu i ima posao u struci, odnosno ko radi neki office work (kancelarijski posao) i ko je zubotehničar itd. oni imaju mnogo bolje plate, to je činjenica, ali ti kad radiš poslove vezane oko čišenja, magacina, marketa, to nisu neke pare ovde, to ako dobiješ 2.000 evra maks to ti je što ti je. Ja znam sad ćete vi reći koliko je 2.000 evra naspram naših 450 u Srbiji, a ja ću da ti kažem da razumem i to, i da ne kažem, ali prosto koliko si dug toliko se i pokrivaš i ovde. Moj tata da ne radi posle posla i da se ne bavi biznisom koji ovde ima i koji polako razvija mi bismo teško izlazili na kraj.

Nina otkriva i jednu zanimljivost oko iznajmljivanja stana koja je neviđena na našim prostorima.

– Ovde da bi iznajmio stan moraš da budeš stalno na sajtovima. Imaš jedan sveopšti državni stan koji možeš da iznajmiš ali čekaš po 3-4 godine i više, a imate i ove privatne koji vam traže platne liste takođe da vide naspram tvojih platnih lista primanja, a stan možeš da iznajmiš ako uđeš u uži izbor. Kada je moj tata hteo da izajmi stan na svoje ime i on je tražio normalno trosoban stan, dve spavaće sobe i dnevni boravak, da imam ja sobu, roditelji i da imamo zajedničku prostoriju, ali pošto je on radio tada jedini i imao ugovor oni kažu njemu: ne možete vi kao samac da iznajmite trosoban stan, kada je rekao da nije samac da ima ženu i dete rekli su mu da prijavi mamu i mene, ali to nije bilo moguće jer mi tada nismo radile. Na kraju nije mogao da iznajmi taj stan, pod izgovorom vaša plata je nešto oko 2.000 evra, stan košta 800 evra, vi morate da imate po 400 evra za svaku osobu da izdržavate, znači 1.200 evra on mora da ima da bi izdržavao nas troje plus troškovi stana, komunalije itd…

Kaže i da je čula šta su radili ljudi koji su dolazili sa prostora Balkana 90-ih i početkom 2000-ih.

– Pošto je tada bilo jeftinih stanova na izvol’te, mogao si za smešne pare da ga kupiš a ne samo da ga iznajmiš, naši ljudi su dolazili u tu fazu da se formalno razvedu od supruga, a onda supruge iznajme stan na svoje ime, oni na svoje, žive u jednom stanu, a drugi iznajmljuju i to ne za neku normalnu cifru već duplo više. Samim tim, plate stan gde borave i plate stan koji iznajmljuju i na tome zarađaju novac. Tako da ko je došao pre 20-30 godina njima je ok, ali ti ljudi ništa nisu stekli i njima je dobro da imaju taj neki minimalac državne pomoći, da ne rade ništa i to je u suštini to.

Nina ističe da ona i njena porodica nisu takvi, da žive i rade pošteno, ne koriste neke rupe u zakonu da bi bili džabalebaroši jer to nije poenta.

– Moj tata radi, moj tata voli da radi, ja isto volim da radim, jer ne volim da sam ograničena novcem zato što je ovde socijala tolika da ti pokrije troškove stana i da dobiješ tako oko 300-400 evra za mesečni život. Iskreno 300-400 evra ovde to je onako knap, teško da sebi možeš nešto da priuštiš, jer te pare potrošiš direktno na hranu.

Ističe da ima i onih koji već po proverenom receptu tamo gladuju nekoliko meseci a onda se vrate u Srbiju i Bosnu i budu pola godine, baš iz tog razloga.

– Na primer, sa tih 400 evra koje bi potrošili ovde na hranu, oni mogu da žive tamo u Bosni glat, pritom tu su komšije koje će da ih pomognu hranom, jajima, mlekom, povrćem iz bašta i slično.

Izlasci su čak i za Šveđane luksuz i priča nam anegdotu koja je tamo opšte poznata.

– Zašto se Šveđani opijaju petkom kod kuće? Zato što im je jeftinije da kupe alkohol i da se opiju kod kuće nego da izađu. Napolje ako izađu i popiju nekoliko pića to je za njih iskreno da ti kažem luksuz jer je alkohol jako skup ovde. Inače ovde ne možeš da kupiš alkohol kao u Srbiji u svim marketima i prodavnicama. Ovde imaš jednu specijalizovanu prodavnicu i samo se tu prodaje alkohol i ne prodaje se maloletnicima – rekla je Nina.

Kada je reč o porodiljskom u Švedskoj možeš da biraš koliko ćeš dana biti na porodiljskom i da proporcionalo tome dobijaš određeni novac, odnosno imaš fond koji se raspodeljuje na broj meseci koliko ste na porodiljskom, ali za to vreme vam radni staž ne ide uopšte.

– Poznanica mi je rekla da, dok je bila na trudničkom, nije dobijala tipa ni 700 evra jer je bila celih godinu dana, da je bila tipa mesec dana ili dva bilo bi više para, ali pošto je ona to razvukla na godinu dobijala je manje para. Rekla sam vam, tih 700 evra zvuči puno, ali ovde je to jako malo, ovde je to bukvalno stanarina, ali taj period nije uračunat kao radni staž, poznanica je izgubila jednu godinu staža na trudničkom ni u šta. Ona jeste prijavljena za stalno bila i sve, ali ta cela godina na trudničkom se nigde ne piše. Dečji dohodak je čini mi se 120 evra, a penzije nisu nasledne. Može muž da ti ima 3.000 evra penziju koliko je ceo životni vek proveo i radio u Švedskoj, ti penziju nećeš dobiti, ti ćeš dobiti socijalu koja pokriva troškove stana i deo novca za život od oko 400 evra, a tu spada novac za hranu i garderobu, novine itd.

Zaključuje da ne žali i pored toga što je otišla u Švedsku jer je naučila da se snalazi, a iz Srbije je otišla jer je imala sve manje ljudi na koje može da se osloni.

– Ne kajem se što sam došla, jer ovde je moja porodica, jer znam u 4 sata noću da mi se ne daj Bože nešto desi, da sam loše, znam da je porodica jedina koja će da mi pritekne u pomoć. Ovde su veće plate i malo veći životni standard u odnosu na Srbiju. U odnosu na Srbiju, ni ovde bajno po pitanju nekih drugih stvari.

Politička situacija nije toliko sjajna koliko se recimo prikazuje na TV-u posebno ljudima koji sa Balkana misle da je Švedska demokratska zemlja i da je tamo sve super organizovano i bajno:

– Vlada demokratija, a od demokratije ni d veruj mi, svi se smeškaju a da mogu oko bi ti izboli veruj mi, to su sve lažni osmesi. Da možeš da “fasuješ“ neki metak posred čela iznenada i te kako možeš, ali Švedska kao Švedska je mlitava zemlja, prosto nemaju neki svoj stav, mnogo su mlitavi, nisu jaki, da ne bi bilo rasizma. Rasizma ima svuda, ali oni to neće da priznaju, to niko ne sme na glas da kaže, pa da ne bi bilo jao ovde vlada rasizam malo se i foliraju. Oni ovde prihvataju manjinu haha (sarkastično) u punom sjaju i to je to – zaključuje Nina.

BONUS VIDEO: 

 



Izvor: Kurir

Komentari (6)

  1. Da nemam rodbinu koja zivi u Svedskoj pa da ti i poverujem. Samo me zanima ko je kreator ovog teksta, stvarno uzas. Logicno je da moras da znas jezik i naravno da Svedjani imaju prednost a to da se zaposljavaju preko veze, babe, tetke, strine kako da ne. Stvarno je sramota da se ovakvi neistiniti tekstovi objavljuju. Mozes se vratiti kuci svakog trenutka, nemoj da se mucis.Ovde je raj na zemlji. Ekonomski tigar.

    Odgovori
  2. bas tako . Nema jedne cinjenice koja je tacna . Nina mozda zivi u nekom paralelnom svetu koji veze nema sa zivotom u Svedskoj. A i njeni prijatelji ne izgledaju bolje informisani. Jedna stvar je tacna . JEZIK I OBRAZOVANJE! Ovo je visoko razvijena zemlja,nekvalifikovani poslovi se jako slabo placaju i od njih je skoro nemoguce ziveti ovde. Nna vrati se nazad i zavrsi neku skolu jer ni u Srbiji nema posla bez skole.

    Odgovori

Ostavite komentar