Iz ravne Gruže diže se veličanstveni krš na kom se nalaze ostaci starog grada u koji su se Srbi sklanjali od neprijatelja.
Pojedini istoričari kažu da je tada Borač imao više stanovnika nego London, a tokom vekova u njemu su živeli carevi, kraljevi i vlastelini. Prema arheološkim istraživanjima grad je star oko dve hiljade godina, a Srbi su ga podigli na rimskim temeljima.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Borač, staro selo usred Šumadije, čuveno je po Boračkom kršu, ostatku ugašenog vulkana, koji je nastao pre 20 miliona godina. Na njemu su tvrđave gradili Kelti, Rimljani, Vizantinci i Srbi i kao takvo je ucrtano na mapi sveta.
Ovaj grad je star dve hiljade godina, a ime je dobio po borbenom duhu lokalnog stanovništva. Izgradnji grada i njegovoj slavi najviše je doprineo despot Stefan Lazarević koji je na tom mestu sa Dubrovčanima potpisao Sporazum o slobodnoj trgovini.
Grad je bio podeljen na tri dela: gornji za vlastelu, srednji za činovnike i vojsku i donji za stanovništvo, a bio je vojno-strateško uporište.
Zbog geografskog položaja važio je za neosvojivu tvrđavu. Jedan mletački kartograf ucrtao ga je u mapu sveta.
U Boraču su postojala dva manastira i devet crkava. Groblje se prostiralo na oko pola hektara. Spomenici su prvobitno bili napravljeni u jarkim bojama i imali su određena obeležja: ako je sahranjen drvoseča – sekira, ako je vojnik – šajkača.
Borački krš proglašen je za spomenik prirode i pod zaštitom je države.
BONUS VIDEO
Komentari (0)