Svima nam je dobro poznata bajka o Petru Panu, odnosno dečaku koji ne želi da odraste. Kad smo bili mali, obožavali smo da nam roditelji čitaju bajke pred spavanje, a mnogima je upravo ova bajka bila omiljena.
Uživali smo zamišljajući kako se nalazimo u njoj i kako smo upravo mi glavni lik te bajke. Ali, da li imamo karakteristike Petra Pana i u stvarnom životu?
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Izraz “sindrom Petra Pana” prvi put je viđen u knjizi psihoanalitičara Dana Kileija iz 1983. godine. On ga je opisao kao sindrom koji imaju muškarci koji nikada nisu odrasli. Pojam opisuje fenomen odraslih koji stare fizički, ali ne i emocionalno. Odrasli sa ovim sindorom izbegavaju lične i profesionalne odgovornosti odrasle osobe.
– Oni su samo pojedinci koji stvarno ne žele da odrasu. Smatraju da su odgovornosti koje imaju odrasli zaista izazovne – rekao je psihoterapeut i stručnjak za odnose Babita Spineli.
Ovaj sindrom se može primeniti ne samo na muškarce, već i na žene.
– U današnje vreme nemamo takve rodne stereoptipe, pa zaista želimo da budemo otvoreni u načinu na koji ih primenjujemo – potvrđuje Spineli.
Sindrom Petra Pana nije službena fijagnoza ili stanje mentalnog zdravlja priznato od Svetske zdravstvene organizacije ili Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje.
Šest znakova da imate sindrom Petra Pana
Teško je reći da li vi ili neko koga poznajete imate ovaj sindrom jer ne postoje službeni simptomi, ali postoje neki uobičajeni znakovi koji mogu ukazati na sindrom, iako bi se kod svakog oni mogli drugačije manifestovati.
1. Problemi sa dugoročnim planovima
Nekome sa ovim sindromom može biti teško da bude u dugogodišnjoj vezi, romantičnoj ili platonskoj. Njihov stil privrženosti je sve samo ne siguran i možda neće moći da se emocionalno posvete nekom drugom. To ne znači da svi koji ne žele dugotrajnu vezu imaju ovaj sindrom.
2. Oslanjanje na druge ljude da će se brinuti o njima
Mogu biti skloni tome da zavise od svoji roditelja ili porodice.
– Oni nisu u stanju da učine ništa što bi im pomoglo da se odvoje od roditelja ili nekoga ko se brine o njima. Oni uživaju dok se drugi brinu o njima – rekao je psihijatar za decu i odrasle Gauri Kurana.
3. Ne interesuju se za lični rast
Postoji opšte shvatanje da kako stariš, tako rasteš kao osoba. Rast može biti minimalan, ali i dalje je rast. Ali kad imate sindrom Petra Pana, nema razloga za rast: uživate da živite život onako kako ste uvek želeli i ne vidite ništa loše u tome.
4. Teško donose odluke
Prosečna osoba donosi oko 35.000 odluka svaki dan. Moglo bi se reći da se to odnosi na većinu odraslih. Neko sa sindorom Petra Pana to može izbeći ako neko drugi donosi odluke umesto njega.
– Često se boje da će ljudi na njih gledati negativno, pa su paralizovani kad su u pitanju odluke – kaže Spineli.
5. Čvrst odnos sa novcem
Za nekoga sa ovim sindromom praćenje ličnih finansija nije prioritet. To čak može biti i nešto što potpuno izbegavaju – sve dok se na njohovom računu ne pojavi minus.
6. Izbegavanje sukoba
Takvi ljudi još uvek imaju emocionalnu zrelost na nivou deteta. Što se tiče sukoba, oni ga izbegavaju najbolje što mogu, ponekad bežeći iz krajnosti u krajnost.
Odakle te osobine dolaze?
Recimo da ste imali roditelje koji su uvek bili uz vas i uvek uključeni u vaš život. Oni su se pobrinuli za sve i imali su tendenciju da budu previše zapštitnički nastrojeni. Moždasu vas bodrili i čuvali, ali takođe su stvarali klimave temelje za vaše odraslo “Ja” – ono u kojem ste se osećali nesigurno i teskobno kada dođe vreme da donesete odluku ili da učinite nešto za sebe.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)