Videvši da se muči sa dvoje male dece oko sebe i tri prenatrpane kese na parkingu tržnog centra, dvadesettrogodišnja Ema Nesbi iz Helene u američkoj državi Montani nije oklevala ni čas.
Potrčala je u pomoć ocu kome je sve živo ispadalo iz ruku, jer je u isto vreme gurao kolica. Ema nije ni slutila da će joj ta “asistencija” pred tržnim centrom potpuno promeniti tok života.
– Bilo mi ga je žao. Borio se s kesama i decom, bio je potpuno sam. Jedno dete plače u kolicima, drugo se otima od njega, a on još nosi tri kese. Potrčala sam da mu pomognem. Desetak minuta trajalo je naše ćaskanje pre nego što je došla njegova supruga noseći u naručju još jedno dete! Pitala sam se samo da li im je ovako svaki dan – napisala je Ema na Fejsbuku, prenosi ABC Fox MT iz Montane.
Ema je potom otkrila o čemu je pričala s tim čovekom po imenu Piter dok je čekao ženu i zbog čega je njena priča iznenada postala bajkovita.
Posle pet godina otkrila da je muž ćerke nazvao po bivšim devojkama, a onda ju je dotukao ovim priznanjem
– Prvo smo se smejali novonastaloj situaciji. Morala sam da pitam Pitera da li mu je tako stalno? Bio je lepo raspoložen, a videla sam da uživa u životu. Dok smo čekali ženu, pitao me je čime se bavim. Rekla sam da sam tek završila s fakultetom za poslovne komunikacije, kao i da šaljem CV-je, ali bez uspeha. On mi nije rekao šta radi u životu, ali bih po svemu što sam videla, uključujući i auto koji je vozio rekla da mu lepo ide. Pozdravili smo se kad sam upoznala suprugu koja mi se zahvalila na pomoći, naročito što sam umirila bebu koja je plakala u kolicima – napisala je Ema dodajući da je sa Piterom reda radi razmenila brojeve telefona, pošto je nešto promrmljao da poznaje neke ljude iz sveta medija i PR agencija.
Dan kasnije, Emin telefon je zazvonio. Bila je to Piterova supruga.
– Očigledno joj je ispričao za mene šta sam završila, pa me odmah pitala imam li vremena za kafu. Bila sam zbunjena ali sam pristala. Tog dana našla sam posao i to iz snova. Piter me je preporučio prijatelju koji drži jaku agenciju za istraživanja i evo, i posle šest meseci sam tamo. Tog dana bio je zauzet i poslao je suprugu da popriča sa mnom. I ona je bila iz tog sveta. Pomislila sam da je zaista istina kad se kaže ‘dobro čini, dobru se nadaj’. Vratilo mi se, a da nisam ni očekivala ovakav poklon od sudbine – zaključila je devojka koja je već sada jedna od najangažovanijih u agenciji za koju radi zahvaljujući jednom čoveku koga je upoznala na parkingu.
Ja sam Srbin i veliki srpski patriota, ali, istine radi, moram da kažem da tako nešto može da se dogodi u SAD, ali ne i u Srbiji.