“Kada se Isus sapleo, zašto ne bih i ja?” samo je jedna od rečenica po kojoj ćemo pamtiti jednog od najboljih fudbalera svih vremena na svetu, Diega Armanda Maradonu, koji je večeras od srčanog udara preminuo u svojoj šezdesetoj godini.
“El Pibe”, “Božija ruka” ili samo “Diego”, svako će Maradonu pamtiti onako kako on bude želeo, ipak jedan proslavljeni Srbin koji ga je možda i ponajbolje poznavao od svih za Objektiv.rs otkriva kakav je zaista Diego bio.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Srpski reditelj Emir Kusturica za naš portal u emotivnoj ispovesti povodom smrti Diega Armanda Maradone piše (reči profesora Kusturice prenosimo integralno):
“Niko na svijetu kao Dijego nije zadržao privilegiju djetinjstva da ostane vječno dijete i da ne poremeti spotanost koju djetinjstvo sobom nosi. I što je vijeme više odmicalo on je sve više postajao dijete koje se igra, da nije tako kako bi odigrao onolike utakmice i kako bi svakom timu u kojem je igrao donio najvece fudbalske trofeje”, piše za Objektiv.rs Kusturica i dodaje:
“Jer da mu je ikada uspjelo da do kraja odraste nebi nas njegove igre uzbudjivale u mjeri u kojoj se to dešavalo. Izvan terena nije uspjevao da se uravnoteži pa je i u svakodnevni život unosio elemente igre koj su se kosile sa pravilima. Sav novac koji je zaradio potrošio je, na druge i na svoje poroke koje nije skrivao. Srećna okolnost je što sam ja bio svjedok jednog oporavka gdje je Kanska pozornica bila mjesto njegovog velikog povratka.Već tada je bio nekoliko puta u smrtnoj opasnosti”.
Kusturica dalje piše:
“Tu je postojala neka cudna smjesa u tom biću, gledao sam ga kako na stadionu Boka Juniorsa reaguje na gol,to je bio glas koji proizvodi zemljotres,to je bila reakcija kao vulkan da s izlije iz utrobe zemlje. Kao i svi ljudi koji ne zaborave svoje porjeklo on je binuo o obespravljenima i nikada nije postao dio establišmenta, volio je Kastra Kubu i porobljenu Juznu Ameriku, bio njihov najbolji PR, kao što je čitav život promovisao vlastito sirotinjsko djetinjstvo”, piše on i dodaje:
“Igrao se sa vlastitom slavom i nosio osmjeh koji vrijedi više od svih atomskih bombi SAD, lovetine Džefa Bezosa i čitavog Holivuda. Jer šta bi da mi neko da sve to pa da biram da li bih to uzeo ili da mi se još jednom nasmije moj drug , čarobnjak iz Argentine ja bih, naravno birao ovo drugo”.
Piše: Darko Zlojutro
Komentari (0)