Naša poznata voditeljka Nataša Pavlović, koja na televiziji Prva vodi emisiju “Praktična žena”, važi za jednu od harizmatičnih i skoro uvek vedrih i nasmejanih žena. Ipak, iza Natašinog širokog osmeha krije se bolna trauma iz prošlosti…
Naime, Nataša je sa 16 godina sa porodicom morala da napusti rodni Zagreb, što joj je teško palo, i kako kaže, oslabilo je zauvek.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
“Volela bih da su me je mimoišlo izbeglištvo, to je jedina neizlečena trauma, ali da nije bilo toga, sada ne bih imala porodicu, ne bih otkrila Beograd, koji je fascinantan grad, metropola koja je nedostižna u ovom regionu”, započela je voditeljka.
“Mnogo mi je teško palo to kada sam izbegla iz Zagreba sa 16 godina. I nije me ojačalo. Oslabilo me je zauvek. Ali sam našla snage da krenem ispočetka, morala sam. Srećom, u Petoj beogradskoj gimnaziji dočekali su nas otvorenih ruku i srca i to mi je mnogo značilo. Tvrdim da, izuzev kada je reč o pojedincima, od Beograda ne postoji mesto gde su ljudi otvoreniji”, dodala je Nataša.
“Zagreb i tamošnji život čuvala sam u posebnoj fioci svih ovih godina. Moje drugarice su tokom odrastanja uvek maštale da odu negde daleko, recimo u Ameriku, a ja sam toliko volela svoj grad, zamišljala sam kako ću raditi u HNK i govorila da nikada ni za šta na svetu ne bih otišla iz njega. Eto, a ja na kraju otišla prva.”
“Sada se sa drugaricama čujem, u kontaktu smo, vidimo se retko, ali kada se to desi, osećamo se kao da se nismo ni razdvajale. Dođu i one u Beograd, a ja u Zagreb idem ređe. Teško mi pada što ne mogu da odem u naš stan jer nam je oduzet i tu sada žive neki drugi ljudi. Ali kada vidim kako moj Oleg (prim.aut. sin) sada već voli svoj grad, Beograd, sve što sam propustila tamo proživljavam kroz njega ovde”, zaključila je Pavlovićeva,
Većina tih jadnih izbeglica je zivelo od izbegličke naknade dok su bili smesteni po hotelima. Kad su rasprodali imovinu po Rvackoj pocese graditi kule i palate u Srbiji. E to je Sonja htela da kaze. Sazaljevam i ja slucaj.
Knjigu u ruke, zavrni rukave pa neces biti ovca za sisanje.
Ovaj komentar govori puno o osobi koja se potpisala kao Sonja. Ljudi nikako da shvate da moraju stalno da rade na sebi, uče, usavršavaju se. Znanje je moć. Znanje nam ne može niko oteti, pogotovu ne oni koji su ostavili svoje domove, naterani da svoju sreću potraže pod nekim drugim nebom... Sreća, pa ne razmišlaju svi tako. Da ne bude zabune, i ja sam rođen u Srbiji, ali, ni osećam se nekakvnim posebnim Srbinom, pogotovu ništa posebnijim od nekog sunarodnika iz Knina, Bijeljine ili Plevalja.