Kako od debelog stabla napraviti skulpturu od koje zastaje dah, najbolje zna samouki drvodelja Miladin Lekić (42) iz zlatiborskog sela Šljivovica koji je pre dve decenije odlučio da svoj hobi i ljubav prema umetnosti pretvori u posao.
“Srećan je samo onaj čovek koji radi ono što voli, pa tako i ja. Bio sam auto-mehaničar, ali oduvek sam voleo da crtam i pravim oblike od drveta. Prvi moj rad nastao je sasvim slučajno pre punih dvadeset godina, čuvam ga i dan danas, jer je bio prekretnica u mom životu”, rekao je Miladin za RINU.
Nakon prve skulpture, ređale su se nove, a najčešći motiv ovom veštom majstoru bili su srpski seljaci sa svojom nošnjom, brkovima i gustim obrvama. Solunski borac, visok preko dva metra stoji u njegovom dvorištu, a u ateljeu napravljene su biste i velikih srpskih junaka, poput kneza Miloša i Karađorđa, a sa jedne police pod šeširom i u dugom mantilu smeška se i Aleksa Šantić.
“U početku nije bilo lako savladati sve tajne zanata. Dobijete stablo od dva metra i sad morate od njega napraviti neki oblik. Prvo radi motorna testera, kako bi se otklonio višak materijala, kad se dobiju određeni obrisi tad se počinje sa gletovanjem, a na kraju se postupak završava šmirglom. Najčešće se koriste orahovo i hrastovo drvo, jer su najpogodniji, a građu nabavljam u našim zlatiborskim šumama”, priča drvodelja iz Šljivovice.
Ipak, sa jednim Miladinovim delom upoznata je čitava Srbija, ali i ljudi iz skoro celog sveta. Njegova veličanstvena skulptura starog planinskog kiridzije sa mazgom postavljena je u samom centru Zlatibora, na Kraljevom trgu, a većina posetilaca ne ide iz ovog turističkog centra dok se ne fotografiše pored ponatog Ere sa šajkačom i opasanom torbicom.
“Skulptura je rađena na inicijativu Turističke organizacije pre sedam godina i najveća je koju sam za ovih dvadeset godina napravio. Visoka je preko tri metra i utrošeno je četiri kubika hrastovog drveta. Rađena je po slici koja je pronađena u jednoj posleratnoj užičkoj fotografskoj radnji, a na kojoj se nalazio Todor Udovičić. On je pravi simbol ljudi koji su davno živeli u ovim krajevima i zato je i skulptura zaživela kod posetilaca i većini se sviđa. Ponosan sam kad vidim da se ljudi iz svih delova sveta slikaju pored nje”, otkriva Miladin.
Svoj talenat sa puno ljubavi i pažnje, ovaj Zlatiborac prenosi i na dva sina koji su uz oca u radionici od malih nogu. Zajedno su napravili i nekoliko malih predmeta od drveta, pa ako je suditi po tome, još će se kvalitetnih i krupnih skulptura praviti u Šljivovici.
Komentari (0)