Ako uveče dugo ne možete da zaspite ili se noću budite više puta, spadate u trećinu ljudi koji povremeno imaju problema sa spavanjem. To može dovesti do niza problema: od osećaja umora i pospanosti, preko manjka koncentracije i energije za svakodnevne obaveze, razdražljivosti, do glavobolja i drugih zdravstvenih tegoba.
Često se kaže da se ne treba zabrinjavati ako ti problemi traju kratko, ali nova studija pokazuje da hronični nedostatak sna može uzrokovati kardiovaskularne bolesti, gojaznost, neurodegenerativne poremećaje i depresiju.
Međutim, studija koju je sproveo Univerzitet u Portsmutu otkrila je da se kognitivne sposobnosti poboljšavaju tokom vežbanja umerenog intenziteta, bez obzira na stanje spavanja osobe ili nivo kiseonika. Ovo je objavljeno na zvaničnoj stranici univerziteta.
Vođa istraživanja, prof. dr Džo Kostelo, sa Univerzitetske škole za psihologiju, sport i zdravstvene nauke, izjavio je da je poznato da vežbanje poboljšava ili održava naše kognitivne performanse, čak i kada su nivoi kiseonika smanjeni.
“Kretanje je lek za telo i um”
“Ovo je prva studija koja sugeriše da vežbanje takođe poboljšava kognitivne performanse nakon potpunog i delimičnog nedostatka sna, kao i u kombinaciji sa hipoksijom. Ova otkrića značajno doprinose našem razumevanju odnosa između fizičke aktivnosti i ovih stresora, jačajući poruku da je kretanje lek za telo i um – kaže profesor Kostelo.
Studija, objavljena u časopisu “Physiology and Behavior”, uključila je dva eksperimenta sa ukupno 24 učesnika (12 po eksperimentu).
Prvi eksperiment proučavao je uticaj delimičnog nedostatka sna na kognitivne performanse, dok je drugi ispitivao posledice potpunog nedostatka sna i hipoksije. U oba slučaja, svi učesnici su pokazali poboljšanje kognitivnih sposobnosti nakon samo 20 minuta vožnje bicikla.
“Budući da smo vežbanje posmatrali kao pozitivnu intervenciju, koristili smo program umerenog intenziteta prema preporukama iz postojeće literature. Duže ili intenzivnije vežbe mogle bi pojačati negativne posledice i same postati stresor”, objašnjava Kostelo.
U prvom eksperimentu učesnicima je bilo dozvoljeno da spavaju samo pet sati tokom tri uzastopne noći. Svakog jutra obavljali su sedam zadataka, prvo dok su se odmarali, a zatim tokom vožnje bicikla. Takođe su ocenjivali svoju pospanost i raspoloženje pre izvršavanja zadataka. Rezultati su pokazali da su učinci delimičnog nedostatka sna na izvršne funkcije bili nedosledni, što ukazuje na to da neki ljudi bolje podnose blagi ili umereni nedostatak sna. Međutim, bez obzira na status spavanja, vežbanje umerenog intenziteta poboljšalo je performanse u svim zadacima.
Vežbanje poboljšava kognitivne performanse
U drugom eksperimentu učesnici su proveli celu noć bez sna i zatim su bili izloženi hipoksičnim uslovima (nizak nivo kiseonika) u laboratorijama za ekstremne uslove Univerziteta. I pored smanjenog nivoa kiseonika, vežbanje je nastavilo da poboljšava kognitivne performanse.
Suvoditelj istraživanja, prof. dr Tomas Vilijams, objasnio je da je tim odlučio da prouči kombinaciju različitih stresora jer se manjak sna često javlja zajedno sa drugim stresorima. Na primer, ljudi koji putuju na velike nadmorske visine često doživljavaju poremećaje spavanja.
“Jedna od potencijalnih hipoteza zašto vežbanje poboljšava kognitivne sposobnosti povezana je sa povećanjem cerebralnog protoka krvi i oksigenacije. Međutim, naši rezultati sugerišu da čak i u uslovima niskog kiseonika, učesnici bolje izvršavaju kognitivne zadatke tokom vežbanja nego u mirovanju – ističe Vilijams.
Istraživači navode da bi razlog za poboljšanje kognitivnih sposobnosti mogao biti povezan sa promenama u nivou hormona koji regulišu mozak, kao i psihofiziološkim faktorima poput cerebralnog protoka krvi, uzbuđenja i motivacije. Ovo ukazuje na to da kognitivne performanse ne zavise isključivo od prefrontalnog korteksa, uprkos njegovoj važnoj ulozi u obavljanju zadataka.
“Prefrontalni korteks je veoma osetljiv na svoje neurohemijsko okruženje i na stres. Reguliše naše misli, postupke i emocije i smatra se primarnim delom mozga povezanim sa izvršnim funkcijama. Ipak, naša otkrića sugerišu da mehanizmi koji stoje iza kognitivnih performansi možda nisu ograničeni na ovo područje, već su rezultat koordinisanih procesa u različitim delovima mozga”, objašnjava Huan Ignasio Badarioti sa Univerziteta za psihologiju.
U istraživanju učestvovali samo mlade osobe
Rad preporučuje dalja istraživanja kako bi se otkrilo koji neurobiološki mehanizmi stoje iza poboljšanja kognitivnih funkcija. Ova otkrića mogla bi pomoći ljudima sa poremećajima sna ili onima koji se suočavaju sa hipoksijom, poput planinara, skijaša, roditelja male dece i radnika u smenama.
Autori priznaju da su u istraživanju učestvovali samo mladi i zdravi ispitanici, te da su neki odustali zbog nuspojava. Nadaju se širenju istraživanja na raznovrsniju populaciju učesnika.
Inače, studija je sprovedena u saradnji Univerziteta u Portsmutu, Univerziteta u Čičesteru, Univerziteta u Sari, Univerziteta u Tisajdu, Univerziteta za elektrokomunikacije u Tokiju i Državnog univerziteta Sao Paulo u Brazilu.
Komentari (0)