Primera kreće derbijem Andaluzije: Emocije, fešta, neredi, isto kao u Beogradu! (VIDEO)

Španska La Liga nastavlja se večeras velikim gradskim okršajem Betis - Sevilja

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto/printscreen youtube

Puno emocija, strasti, fešte, često i nereda na stadionu van njega vezano je za istoriju ovog derbija.

Sevilja je jedan od najatraktivnjih španskih gradova. Smeštena na jugozapadu zemlje predstavlja kulturni i turistički centar Andaluzije, mesto koje su vekovima naseljavale razne civilizacije i za sobom ostavljale velelepna arhitektonska zdanja. Kroz grad protiče i na dva dela ga deli reka Gvadalkvir. Ali, prestonicu Andaluzije ništa ne deli kao fudbal – na jednoj strani imamo popularne “rohiblankose”, koji bodre Sevilju, na drugoj “verdiblankose” čije srce kuca za Betis.

Ova dva tima u međusobnom okršaju, večeras u 22 sata podižu zavesu u La Ligi nakon tromesečne pauze zbog pandemije koronavirusa.

Do kraja sezone ostalo je još 11 mečeva – dovoljno da Sevilja pokuša da izbori plasman u Ligu šampiona, a Betis ostane u sigurnoj zoni, budući da je mesto koje vodi u Evropu daleko, a opstanak ne bi trebalo da bude doveden u pitanje.

Ostaje, ipak, žal što zbog aktuelne zdravstvene situacije na “Ramon Sančes Pichuanu” neće biti navijača.

Seviljski derbi uvek je više od igre i podsetnik da se fudbal u Španiji ne vrti samo oko Barselone i Reala.

Pun emocija, strasti, fešte, često i nereda kako na stadionu tako i van njega, El Gran Derbi je – poput palate Alkazar ili čuvene katedrale – simbol grada. Sevilja je stariji klub.

Osnovali su ga Britanci i Španci 1890, a prvi predsednik bio je Škot Edvard Džonson, zamenik britanskog konzula u Sevilji i vlasnik jedne pomorske kompanije, koja je plovila na relaciji Španija – Velika Britanija. Od osnivanja klub je bio predstavnik aristokratije.

Zbog toga upravni odbor 1907. odbio da igrački kadar pojača dvojicom rudara, pa su dva direktora ljutito otišla i osnovala novi klub koji će zastupati radničku klasu.

Tako je rođen Betis. Sedam godina kasnije udružiće se sa lokalnim timom Sevilja Balompie.

Kralj Alfonso XIII odobrio je da koriste prefiks kraljevski i nastao je klub kojeg danas znamo kao – Real Betis Balompie. Godine su prolazile, klasne razlike nestajale, a rivalstvo dobijalo na težini.

Prvi međusobni susret odigran je pre više od sto godina, iako kod navijača postoje mimoilaženja oko datuma.

Jedni smatraju da je premijera bila u oktobru 1914. i da je Sevilja slavila 3:0.

Drugi tvrde da je to bilo u januaru 1915.

Postoji i treća struja koja isitče da je prvi meč odigran osmog februara 1915.

U toj utakmici Sevilja je vodila 4:3, a susret je prekinut, jer je publika uletela na teren.

Koja verzija je tačna, čini se, nikada nećemo saznati. Ono što je poznato jeste da su obe ekipe po jednom osvojile titulu. Navijači Betisa mogu da se pohvale da je njihov tim prvi stigao do trofeja.

Bilo je to 1935. pod komandom Patrika O’Konela.

Irac je značajna figura, ne samo u istoriji kluba iz Andaluzije, već generalno španskog fudbala, a njegova bista nalazi se u blizini stadiona “Benito Viljamarin”. Betis je osvojio prvenstvo uoči Španskog građanskog rata. Usledilo je mučno doba za klub – osim rata, posledice je ostavila i loša finansijska situacija, a neki igrači su otišli bežeći od Frankovog režima, pa su “verdiblankosi” pet godina kasnije ispali u drugu, potom i u treću ligu.

Bile su to godine “zelenog marša”, kada su navijači pratili voljeni tim na gostovanjima širom zemlje, a tribine na domaćem stadionu bile ispunjene do poslednjeg mesta.

Za to vreme Sevilja je osvojila jedinu šampionsku titulu – 1946.

Klubovi su se trudili da jedan drugom zagorčaju život. U sezoni 1977/1978 “zeleno-beli” su – uz Elče i Kadiz – ispali iz lige.

Zatim su optužili gradskog rivala da je u finišu sezone namerno gubio utakmice od Betisovih konkurenata u borbi za opstanak.

Rivalstvo je doseglo tačku ključanja kada je predsednik Betisa, Manuel Luis de Lopera 1999. nudio drugoligašu Albaseteu novac kako bi sprečio Sevilju da uđe u La Ligu.

Sevilja je, ipak, ušla u elitu, ali je naredne sezone ispala. I potrudila se da Betis povuče za sobom.

U poslednjem meču izgubia je od Ovijeda, koji je zahvaljujući tim trijumfom preskočio “zeleno-bele” i gurnuo ih u ambis.

Manuel Luiz de Lopera došao je na čelo Betisa 1992.

Nekoliko godina kasnije oborio je svetski rekord i u Andaluziju doveo Brazilca Denilsona.

Čak je i stadion nazvao svojim imenom, ali su tu nepravdu kasnije navijači ispravili. Jedini trofej osvojen u njegovoj eri je Kup Kralja 2005.

Te godine izboren je i istorijski plasman u Ligu šampiona, gde su takmičenje završili na trećem mestu u grupi.

I dok se Betis može zadovoljiti učešćem u Ligi šampiona, na drugom kraju grada u novijoj istoriji osvajani su evropski trofeji.

Sevilja je u eri Huandea Ramosa dva puta uzela Kup UEFA, kasnije je to takmičenje preimenovano u Ligu Evrope, a tim iz Andaluzije je pod komandom Unai Emerija vezao tri titule (2014, 2015. i 2016.).

Predsednik kluba do 2013. bio je Hose Marija del Nido, koji u zatvoru izdržava kaznu zbog korupcije. Sebe je smatrao, posle Pape, najbitnijom osobom u Sevilji. Pamti se incident na stadionu Betisa, kada je prvi čovek Sevilje odbio da sedne pored De Lopere.

Tada je nastao opšti metež i tuča u kojoj su učestvovali članovi upravnog odbora oba kluba.

Nezaobilazan dekor ovog derbija su i neredi. Tuče na terenu i nemiri van stadiona česta su slika koja dolazi iz Andaluzije. Letele su rakete preko tribina, a u februaru 2007. u četvrtfinalu Kupa Kralja trener Sevilje, Huande Ramos pogođen je flašom u glavu.

Onesvestio se, a kada je došla medicinska ekipa počela je tuča na terenu, koja je nastavljena širom grada.

Sigurno je da incidenata na tribinama večeras neće biti. Sa druge strane, spektakl je zagarantovan. El Gran Derbi – više od fudbala.

Jedan tužan događaj ujedinio je grad Sevilju.

Krajem avgusta 2007. na meču protiv Hetafea, igrač Sevilje Antonio Puerta se onesvestio.

Saigrači i medicinsko osoblje su odmah pritrčali i ukazali mu pomoć.

Puerta se osvestio, ispraćen aplauzima napustio teren i otišao u bolnicu. Preminuo je tri dana kasnije…

Njegova smrt potresla je fudbalski svet. Na poslednjem ispraćaju bili su i igrači Betisa i predsednik De Lopera.

“Mi smo braća. Puerta nam je iz raja poslao poruku jedinstva”, rekao je tada gazda Betisa.

Posle tog događaja pomirio se sa predsednikom Sevilje Del Nidom.

 

Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar