Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas proslavljaju Sveta 33 mučenika u Melitini, među kojima se posebno izdvaja Sveti mučenik Jaron, koji je zajedno sa svojim stradalnim saputnicima položio život za Hrista 298. godine.
Sveti Jaron rođen je u kapadokijskom gradu Tijani, od majke Stratonike, pobožne hrišćanke koja je bila slepa. Odmalena je bio privržen veri i sa velikom ljubavlju brinuo o svojoj majci, ne želeći da je ostavi samu i bespomoćnu.
Kada su došli po njega da ga odvedu u vojsku, Jaron je odbio da pođe. Osim što nije želeo da napusti slepu majku, teško mu je bilo i da pomisli da bi kao vojnik mogao biti primoran da se klanja idolima i prinosi im žrtve. Zbog toga se suprotstavio onima koji su došli da ga odvedu, istukao ih i oterao.
Ipak, kasnije je uhvaćen i zajedno sa još hrišćana sproveden pred kneza u grad Melitinu. Na putu do grada, jedne noći ukazao mu se čovek u belom odelu i saopštio mu radosnu vest:
– Evo, Jerone, javljam ti spasenje: nećeš vojevati za cara zemaljskoga, nego ćeš za Cara nebesnog podvig svršiti i skoro k njemu preći da primiš od njega čest i slavu.
Ove reči ispunile su Jaronovo srce neizmernom radošću i učvrstile ga u odluci da istraje u veri.
Kada su stigli u Melitinu, svi su bačeni u tamnicu. Jaron je i tamo nastavio da hrabri svoje saputnike, učvršćujući ih u veri i moleći ih da se niko ne odrekne Hrista, već da dragovoljno podnesu muke i smrt za njega.
Izvedeni pred kneza, svi su jednoglasno ispovedili veru u Hrista Gospoda. Jedini koji je poklekao bio je Jaronov rođak Viktor, koji se odrekao hrišćanske vere.
Mučitelji su Jarona podvrgli strašnim mukama. Najpre su mu odsekli ruku, a potom ga šibali i na različite načine mučili. I pored svega što je pretrpeo, nije se odrekao Hrista. Na kraju je zajedno sa ostalom trideset dvojicom mučenika posečen mačem.
Na putu ka gubilištu, svih 33 mučenika pevali su psalam:
– Blaženi neporočni na putu hodeći po zakonu Gospodnjem.
Tako su, ispovedajući veru do poslednjeg trenutka, postradali za Hrista i preselili se u Carstvo nebesko.
Njihova imena ostala su zapisana u crkvenom spomenu: Isihije, Nikandr, Atanasije, Mamant, Varahije, Kalinik, Teogen, Nikon, Longin, Teodor, Valerije, Ksant, Teodul, Kalimah, Evgenije, Teodot, Ostrihije, Epifanije, Maksimijan, Dulkitije, Klavdijan, Teofil, Gigantije, Dorotej, Teodor, Kastrihije, Anikit, Temelije, Evtihije, Ilarion, Liodot i Amonit.
Prema predanju, jedan čovek po imenu Hrisant otkupio je odsečenu Jaronovu glavu i časno je sahranio. Kasnije je na tom mestu podigao crkvu posvećenu svetitelju. Odsečenu ruku mučenikovu odneli su njegovoj slepoj majci Stratoniki.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Tropar
“Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi venac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: Njihovim molitvama spasi duše naše.!







Komentari (0)