Džej i Uške su bili veliki prijatelji: Jedna stvar im je bila zajednička, nosili su je u srcu

Napustila nas je još jedna legenda

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: E-stock/ Miloš Rafailović, Emir Sadovic/Starsportphoto©

Danas, u 59. godini napustio nas je legendarni fudbaler Partizana, Nebojša Uške Vučićević

Ako je neko mogao da dribla na petoparcu ili da proturi loptu kroz iglene uši (čitaj – da je proturi kroz noge), onda je to Nebojša Vučićević. Uške je jedan od one, gotovo “izumrle vrste” igrača, koji plene šarmom i dižu navijače na noge. Dorćolac, koji je počeo da šutira loptu u Krnjači.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Nebojša Vučićević je bio veliki prijatelj sa pokojnim Džejom Ramadanovskim.

Džej je navijao za Crvenu zvezdu ali mu je posebno mesto u srcu zauzeo njegov FK Dorćol, od pre nekoliko godina fuzionisan sa komšijskim GSP Poletom. Dok su to bila dva kluba, ljuti sportski rivali, Ramadanovski nije imao dilemu. “Saobraćajcima” poštovanje, “gaučosima” – ljubav. Stoga ne čudi što mu je veliki prijatelj, između ostalih, bio i Nebojša Vučićević, nekadašnji levokrilni napadač Partizana i ljubimac navijača crno-belih, kasnije trener mnogih klubova u zemlji i inostranstvu. Popularni Uške, međutim, gdegod da je odlazio, uvek je Dorćol u srcu nosio, i uvek mu se vraćao.

– Bio sam u Nici, Kanu, Monte Karlu, i uvek sam hteo što pre da dođem na Dorćol, a Džej je bio isti takav – pričao je Vučićević pre nekoliko godina.

– “Visio” je u kafiću kod dugogodišnjeg predsednika Dorćola, Miodraga Miće Sovtića. Prvo je bio kafić “Arkade” kad smo bili klinci, u Gospodar Jovanovoj. Tu smo se skupljali, tu je i njima bio dom (popravni, prim. autora), a posle toga kod Miće koji mu je bio “i tata i mama”. Kad sam 1989. otišao iz Partizana, nije bilo interneta, nego smo slušali priče da se Džej propio, da je ovo, ono… Kad sam kao trener uveo Dorćol u Drugu ligu, Džej je pevao.

Vučićević se pre nekoliko godina prisetio jedne u nizu anegdota vezanih za Ramadanovskog.

– Ne znam koje godine je to bilo. Dođem kod Miće i vidimo neki veliki autobus. Pitam “Šta je ovo?”, kažu mi “Džej ide na more, vodi svoje drugare, ribe…”. Utom, eto i njega, kaže mi “Ajde na more”. Kažem “Ne mogu ja, brate” (smeh). To su prave anegdote, a ne sad što svako priča da je znao Džeja. Ja ne kažem da sam provodio mnogo vremena sa njim, ali sam ga poznavao od klinačkih dana.

BONUS VIDEO:

Izvor: Objektiv.rs, Novosti

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar