Milica završila u bolnici zbog korone, onda joj se život ZAUVEK promenio: “Čula sam ga kako PEVA” (FOTO)

Milica je za portal Objektiv podelila priču o nečemu što joj je, kako kaže, promenilo život u potpunosti

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Privatna arhiva

Period koronavirusa ni za koga nije lak, a ponajmanje za one koji su se zarazili i pretrpeli težak period oporavka. No, kao što se, kako bar kažu, na kraju svakog tunela nalazi svetlost, tako je Ivana upoznala svog sadašnjeg supruga dok ih je korona razarala tokom oporavka u VMC Karaburma.

Milica je za portal Objektiv podelila priču o nečemu što joj je, kako kaže, promenilo život u potpunosti.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Zovem se Milica i razmišljam, kako napisati priču o nečemu što vam je totalno promenilo život? Da li početi transkriptom govora sa venčanja? Ne, ne, to je spojler. Da li krenuti od naših pozadina? Ne, ipak preopširno. Možda opisati haotično stanje u zemlji u tom trenutku? Ah, stanje u ovoj zemlji poslednji put nije bilo haotično u ranom srednjem veku kad su nas priznali Rim i Vizantija, a i to je upitno…

U redu, ovo je priča o tome kako dobre stvari ne prestaju da se dešavaju čak ni kad je sve oko vas sivo na granici crnila. Fenomenalne stvari (a i ljudi) uvek nađu svoj put. Cela prva polovina 2020. godine bila je nepodnošljiva za ekstroverta kao što sam ja, ograničena kretanja i u prostornom i u vremenskom smislu su bila nešto zbog čega sam, premda oduvek volim da treniram, počela da trčim 4x nedeljno po 12km a 2x nedeljno treniram u dvorištu sa tegićima, vijačom, elastičnim trakama i uopšte svim rekvizitima do kojih sam mogla da dođem. U tom trenutku, imam 36 godina, okončan brak od 8 godina, i nekoliko godina bez ozbiljne veze, u kojima sam se pomirila sa tim da ne želim ništa manje od idealnog (univerzalno idealno naravno ne postoji, ali idealno za svakog od nas i te kako). Konstantno sam u pokretu, srećem gomile ljudi na dnevnom nivou i tako zaboravljam da možda baš i nisam najsrećnija osoba na svetu, nemir je sveprisutan, ali slobodna sam i lepo mi je. Danas za danas, sutra videćemo. Možda me taj “idi s tokom” stav i doveo do nečega što sam želela oduvek, možda je sudbina, možda je kovid.

Verovala sam da je sreća ključna za imunitet, sport, sunce i po neka limunada, a da je imunitet ključan u zaštiti od kovida. Govorimo o vremenu kad u Americi, ljudi oslobođeni ikakvog kritičkog mišljenja piju varikinu kao repelent. Bez obzira na zdrav razum i ostale razlike jednako smo pogrešili i oni i ja.

Odlučila sam da neću sedeti kući, čim je ukinut policijski čas, da ću ići na bazen i u teretanu, u grad i na ručak i u kancelariju, i da ću da živim onako kako želim, jer i onako se samo jednom umire. Život u strahu, nije vredan življenja.

Jednog jutra polovinom jula sam se probudila i pomislila, ja imam kovid, ovo ne može biti ništa drugo. Taj nepodnošljivi bol u mišićima, gubitak apetita i opšta malaksalost u tolikoj meri ne mogu biti ništa drugo nego nešto od čega nisam bolovala nikad. Dok su stigli rezultati već sam imala ozbiljnu upalu pluća i opstruiran rad srca. Nakon nekoliko dana čekanja na kiši ispred “Infektivne” jer gužva, a fizička distanca u zatvorenom, pa svi moramo napolje, gde ne znaš da li je u gorem stanju devojka od 22 godine ili deda od 77, a svi stojimo dok kiša neumorno pada po nama, dobila sam uput za bolničko lečenje. U tom trenutku nisam jela ništa već 7 dana, nisam mogla da hodam, i svaki udah je boleo kao da mi neko nožem probada grudi. Paralelno s tim, moja mama je imala identične simptome i zajedno sa mnom završila u “VMC Karaburma” Tamo nam je dr. Ivo Udovičić objasnio da zapravo bolujemo od posledica Covida, da nam odumiru ćelije u plućima i to je ono što boli a pride je i opasno. O toj ustanovi imam da kažem samo najbolje. Kompletno osoblje je bilo posvećeno maksimalno, sa toliko empatije da to nisam videla ni na psihoterapijskim grupama. Inače sam psiholog po struci. Kako možeš biti super raspoložen kad u sred jula radiš 700h nedeljno u onom marsovskom odelu koje ne skidaš celu smenu i razlikuješ se od starijeg kolege samo po flomasterom ispisanom imenu na leđima, ne možeš da jedeš, da obaviš nuždu, čak ni da se počešeš. Sjajni ljudi kažem vam!

Elem, satima nakačena na infuziju, konačno mi se vratio deo energije i apetita, kolika sreća oko jednog zidarskog sendviča! Inače, hrana je stvarno bila odlična, i ni malo bolnička, valjda prilagođena ljudima koji su inače super zdravi, a ne koronarni bolesnici isključivo. E da, u čitavoj bolnici nije bio ni jedan jedini pušač, a svi koje sam srela govorili su da nemaju apsolutno ni jednu hroničnu bolest.

Trećeg dana sam već počela da pevam uz neku karaoke aplikaciju, želeći valjda da deo radosti vratim svom životu. Bitno je reći da je sa mnom u sobi bila samo mama te da nisam bezobzirno “zlostavljala” ostale pacijente, a njoj je to iz nekog razloga bilo zabavno. U nekom trenutku dok sam razmišljala o tome da je optimum odsedanja u tom hotelu 14 dana, a da sam ja tek na petom, čula sam kroz prozor kako neko peva napolju. Gle, nisam sama! Da sam imala bilo šta iole zabavno da radim možda tog dana ne bih izašla na prozor da vidim ko to tamo peva u sred bolničkog kruga gde nigde žive mačke nema, i to bi bila baš velika šteta. Jer u tom trenutku na prozoru na spratu intenzivne nege dijagonalno iznad mog, moj sadašnji muž je pevao: “Da si tu bar noći ove, da si tu jedino moje, da si tu da oči dušu odmore….” nemajući pojma da ga neko sluša, jer dvorište je pusto a prozore kroz koje samo vrućina ulazi, niko ne otvara.

Foto; Privatna arhiva

– Najpre da se zahvalim svima koji ste došli na vreme, jer to znači da ste verovali da ću i ja doći na vreme, što se naravno nije desilo – počela sam govor na našem venčanju 27.juna ove godine.

– Hvala svakako i vama koji niste došli na vreme, premda ste propustili fantastičan prvi ples! Ja sam danas osim vama, imala veliku potrebu da se zahvalim Bogu i Univerzumu na tome što sam upoznala jednu zaista predivnu osobu, i premda sam mnogo puta u životu mislila da sam srećna, jer po prirodi jesam jedna srećna osoba, tek sada znam šta znači biti stvarno zaista srećan. Za malo vas koji ne znate, Ivan i ja smo se upoznali prošle godine u bolnici kad sam kroz prozor čula kako neko peva napolju, i kad sam izašla na prozor, videla sam njega, Bože pevao je očajno! Ali bio je stvarno mnogo lep! A ovo je pesma koju je pevao tada – rekla sam.
I dok su drugarice i po neki drug brisali suze, mi smo otplesali još jednom uz “Da si tu”

Ivanova priča je takva da mu na pamet nije padalo da se sa 36 godina zanima za žene po bolnici, najpre jer po prirodi nije tip osobe koja se lako zainteresuje za bilo koga, a onda i zbog toga što je smešten na intenzivnu negu zgog tromba na plućima i D-dimer-a od 3500, svakodnevno gledao crne kese u kojima su ljudi putovali u mrtvačnice. Ali valjda je čoveku dovoljno da samo jednom u životu iskorači iz sopstvenog karaktera.
Počeli smo spontano da živimo zajedno, od dana jedan, tako što sam ja svaki dan dovlačila još po 3 neke nove stvari iz svoje kuće, i posle 10 dana me tri puta uvijenom slamčicom od petog koktela zaprosio na omiljenom splavu, na kojem smo se skoro godinu dana kasnije i venčali.

U međuvremenu smo se voleli, putovali gde god smo mogli, po Srbiji i svetu, svaki trenutak koristili da budemo zajedno i negde idemo, premda sam celog života govorila da ne podnosim te parove u simbiozi koji se ne razdvajaju i sve rade zajedno. Uvek sam mislila da su nepotpuni i da im je ta druga osoba potpora jer ne mogu sami. Sada znam da je on moj najbolji prijatelj, omiljena osoba za izlazak u grad i putovanje, najbolje društvo za bioskop, jer njega kao ni mene ništa ne mrzi i samo je bitno da se stalno nešto dešava, svesni da život ima ograničen broj dana i da ih ne treba trošiti uludo.

Foto; Privatna arhiva

Na kraju, sve što imam da kažem pisalo je na vrhu naše svadbene torte: ,,Kovid je vredeo”.

BONUS VIDEO:



Izvor: Objektiv.rs

Komentari (1)

  1. Ovo je bas l4epa prica daj boze da ih ima vise! Koliki su jadnici kad su otisli u bolnicu poslednji put videli svoje najmilije, odvratna je korona, sto moze da pokosi mnoge...

    Odgovori

Ostavite komentar