Na današnji dan (22. februara) 1935. godine, u Subotici je rođen Danilo Kiš, od oca Eduarda Kiša, mađarskog Jevrejina i majke Milice Dragićević, Crnogorke. Da je živ, danas bi proslavio 85. rođendan. Ove godine navršava se 55 godina od prvog objavljivanja knjige “Bašta, pepeo” i pola veka “Ranih jada”.
Za sebe je govorio da je “poslednji jugoslovenski pisac”, a za mnoge je prvi naš modernista.
Погледајте ову објаву у апликацији Instagram
O Kišu su podjednako pisali i oni koji su ga voleli i koji nisu, koji su ga cenili, ali i oni koji su ga osporavali.
Pisao je i on sam o sebi – “Moj je otac ugledao sveta u zapadnoj Mađarskoj a završio je trgovačku akademiju u mestu rođenja izvesnog gospodina Viraga koji će, milošću gospodina Džojsa, postati slavni Leopold Blum. Mislim da je izvesna liberalna politika Franje Josipa II kao i želja za integracijom navela moga dedu da svom još maloletnom sinu mađarizuje prezime; mnoge pojedinosti iz porodične hronike ostaće, međutim, zauvek nerazjašnjene: godine 1944. moj otac kao i svi naši rođaci biće odvedeni u Aušvic, odakle se skoro niko od njih neće vratiti. Među mojim precima sa majčine strane nalazi se jedan legendarni crnogorski junak, koji će se opismeniti u svojoj pedesetoj godini i slavi svoga mača dodati slavu pera, kao i jedna “amazonka”, koja je iz osvete posekla glavu turskom nasilniku. Etnografska retkost koju predstavljam izumreće, dakle, sa mnom.”
Živeo je boemskim životom. Nastojao je da uvek bude svoj, ne težeći ideologijama. Neretko ga je proganjao osećaj krivice da ne piše dovoljno, iako su kolege bile drugačijeg mišljenja. Za okolinu i kolege uvek je zadržavao crtu tajanstvenosti, neobičnost i enigmatičnost. Milan Kundera je jednom prilikom napisao za Kiša da je nevidljiv i velik pisac.
Погледајте ову објаву у апликацији Instagram
Često je bio sa gitarom u ruci. Dominirao u društvu, voleo je vino i cigare. Bio je glasan i slatkorečiv, ali je često obolevao, pa mu je odstranjeno jedno plućno krilo. Kiš je uvek ostajao dosledan sebi, nije temeljio prijateljstva na koristoljublju, niti se samosažaljevao i nije bio sklon bilo kakvom kompromisu. Bio je antikomunista i antinacionalista, što je doprinelo još većem uspehu na zapadu.
Kiš je bio oženjen Mirjanom Miočinović od 1962. do 1981. godine. Posle razvoda živeo je sa Paskal Delpeš sve do svoje smrti. Umro je 15. oktobra 1989. u Parizu. Sahranjen je u Beogradu u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju, po pravoslavnom obredu.
Možda niste znali, Kiš je 1958. godine bio prvi student koji je diplomirao na Katedri za opštu književnost. Takođe, on je jedna od retkih koji je vratio NIN-ovu nagradu i to za roman”Peščanik”. Dopisni član SANU postaje 1988. godine. Iste godine je dobio i Avnojevu nagradu.
Svakako za čitanje preporučujemo knjigu “Kišni psi” Dejana Stojiljkovića. Saznajte i zašto.
Pratite nas i putem iOS i android aplikacije – Objektiv.rs







Komentari (0)