REŽISER ZA OBJEKTIV

Ćerka Dragoslava Bokana pohađala je Mikinu ŠKOLU UŽASA: On sad ima teško pitanje za silovanu glumicu

Sagovornik Objektiva je iznenađen što nakon slučaja Aleksić nisu i ostale žene iznele imena svojih predatora, a za glumicu Danijelu Štajnfeld ima važno pitanje

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Printscreen/Youtube

Slučaj Mike Aleksića, koga je bivša učenica Milena Radulović optužila za silovanje ne prestaje da izaziva pažnju i komentare. O tome govore svi – poznate ličnosti, ljudi iz sveta umetnosti , ali i oni koji nikada nikakve veze nisu imali sa bilo kakvom umetošću. Na društvenim mrežama bukti pravi verbalni rat, komentari se kreću od podrške Mileni i ostalim devojkama koje optužuju svog nekadašnjeg profesora za seksualno zlostavljanje do onih u kojima se te iste devojke napadaju. Iako suđenje još nije ni počelo, profesoru Aleksiću, ali i njegovim učenicama se već uveliko sudi.

Javnost je neumoljiva, pa tako čitamo i komentare na mrežama u kojima osuđuju i vređaju roditelje čija su deca pohađala školu glume “Stvar srca” kod Mike Aleksića. Roditelji se u takvim komentarima nazivaju snobovima, koji su zapravo “ispunjavali sopstvene neostvarene ambicije” time što su decu upisivali u školu glume.

Kometarišući sve to, režiser i publicista Dragoslav Bokan je ispričao za Objektiv.rs iskustvo koje je njegova ćerka Sofija imala tokom godinu dana pohađanja časova u Aleksićevoj školi.

– Moja Sofija je bila u grupi sa Milenom Radulović od koje je starija godinu dana, seća je se, sedela je u klupi ispred nje ali se nisu posebno družile. U toj učeničkoj grupi su bile i Tara Manić, Mia Bjelogrlić (ćerka Dragana Bjelogrlića). Sofiji je bilo najvažnije to što joj je ta škola bila škola života u smislu odnosa prema sebi, filmu, knjizi, naučila je razlike između fabule, radnje i teme. Važno joj je bilo sve što je naučila tamo, jer to je bila prava škola. Nije bila fora već prava, ozbiljna škola koja sada odjednom dobija novo značenje, ali to ne može da joj ukine ono osnovno značenje. Ako je Sofijino iskustvo takvo i moje iskustvo kao njenog roditelja, ja ne mogu sada da glumim, da se pravim da odjednom uočavam da sam bio zabrinut, kad sam bio svedok njenog napretka u učenju, odlično se sećam čitavog tog perioda. Sofija je sama odlazil i vraćala se sa časova, jeste bilo suza, ali to je bilo vezano za lomljenje dečijeg nepristajanja na rad i dužnost. Čitao sam njene radne dnevnike u koje su svakodnevno zapisivali ponešto sa časa, radne zadatke i to je toliko dirljivo, šarmantno i simpatično.

Prisećajući se perioda Sofijine edukacije u školi “Stvar srca” Bokan je prokomentarisao i to što čitamo poslednjih dana da je Mika Aleksić verbalno vređao učenike:

– Ono što ljudi zovu uvredama koje su se tamo izgovarale, to su sve uvrede iz dečijeg repertoara, kao iz knjiga “Magareće godine” i “Bašta sljezove boje”. Tu se kaže “gluperda, ćora, trta”, to je dečiji svet, kako ljudi ne mogu da vide razliku između reči u kojima se poigravate sa kritikom, oštrinom obraćanja i reči koje su stvarno uvreda? Nije “glupander”, nego “gluperda” koja je dečija reč koja ima u sebi jedno simpatično značenje. To je dečiji manir, tako deca razgovaraju između sebe. Kako Srbi, koji su duhovit narod ne vide razliku? Svako normalan će da čuje i razume to na pravi način, a samo nenormalni će to sve uključiti u opštu priču. Ja neću da sklapam opštu priču, nisam bio prisutan i ja ne znam šta je taj čovek radio i šta se dešavalo iza zatvorenih vrata, ali mogu da ocenim sve što je nenormalno, nelogično i besmisleno – kaže Dragoslav Bokan za Objektiv.

Aktuelni slučaj Aleksić otvorio je i pitanje uvođenja seksualnog obrazovanja u niže razrede osnovne škole, sa idejom da bi  edukacija dece od najranjeg uzrasta možda mogla preventivno da utiče i spreči moguća seksualna zlostavljanja. Bokan je po ovom pitanji izneo svoje mišljenje, iznoseći argumente zbog kojih se protivi usvođenju seksualnog obrazovanja u prva razreda osnovne škole:

– Kao intelektualac i neko ko se bavi nacionalnom strategijom, naravno da se bunim protiv tog haosa i perverzije u čisti, naivni i bajkoviti svet dece u prva četiri razreda osnovne škole. Njihov svet je u tom uzrastu vezan za nešto što je toliko daleko od seksualnosti, erekcije, analnog i oralnog seksa. Te stvari su tabu i među odraslim ljudima. Časovima o seksualnosti u tom uzrastu samo bi provocirali decu da razgovaraju o tome posle časova i da se igraju na tu temu.  Znate da se često napadaju seksualni predatori da uvode seksualne teme kako bi na osnovu njih mogli da pređu sa reči na delo.  Zar mi hoćemo sami da uvedemo seksualne teme i da usput delimo kondome? U moje vreme je i u starijim razredima osnovne škole, reč kondom bila sramota. To ne znači da je to važno i higijenski, ali tabu se ne formira u zavisnosti od toga da li je nešto korisno ili nije. Tu postoji nešto mnogo dublje što pripada arhetipovima, običajima i pogledu na svet određenih grupa ljudi. Nije isti arhetip Čečena u Groznom i nekog Njujorčanina na Menhetnu. To je jedna vrsta silovanja, slična nacizmu koji ne priznaje razlike već svima nameće iste standarde. Mnogo su dublji problemi ovde u igri.

Osvrćući se i na to da glumica Danijela Štajnfeld nije iznela u javnost ime čoveka za koga kaže da ju je silovao,  Dragoslav Bokan je ocenio da ona time nije sprečila nastavak njegovog predatorskog sistema i uputio joj je jedno važno pitanje:

– Da li je i Danijelin silovatelj među onima koji upućuju brojne poruke podrške Mileni Radulović? Ne mora da kaže njegovo ime, ali hajde da i mi vidimo sa kim delimo svoje zgražavanje nad Mileninom pričom, a i Danijelin silovatelj neka se podseti kakav je gad. Nakon afere sa Mikom Aleksićem iznenađuje me to što još barem 50-ak žena, balerina, glumica, službenica nije iznelo imena predatora, pa bi se tad kao društvo suočili sa jednim ozbiljnim fenomenom.

Piše: Dragana Stupar



Izvor: Objektiv.rs

Komentari (13)

  1. Сумњсо нисам да нећеш искористити прилику и срозати на ниво на коме си био читав свој живот, један патетични и лицермени олош. Али олош неће овог пута успети жртвама нанети било какво зло која одлично умеш да користиш.

    Odgovori
  2. moj otac, reziser i njegov prijatelj, knjizevnik - dok su snimali drame, a ja gledala sta se radi i upoznala uvek namrstenog ucitelja glume, su me sprecili da idem u glumice i balerine, iz gore navedenih razloga ... koji pocinju sa neosnovanom strogocom ... do silovanja da su zivi, mozda bi mogli da nam kazu sta su znali i da li je to bilo moguce spreciti i ko je to sprecavao ali to ponasanje postoji svuda, u svakoj struci ... hvala ovim mladim zenama za hrabrost, da nam pomognu da izadjemo iz tame

    Odgovori
  3. Gluperda,debeli,cora...reci koja deca nisu izmislila u igri vec pokupila iz kuce ili ulice.Reci koje prvo roditelji ne kanalisu u dobrom smeru da nauce decu da se ne treba podsmevati nikom ko nosi naocare,ko je debeljuca,kome treba malo vise vremena da nauci neku pesmicu....I zato nemate prava da kazete da su to decije reci koje upotrebljavaju u ìgri,vec pogrde onih koji im daju to pravo.Ovo nije komentar za slucaj Aleksica nego za skrivanje iza dece koja neznaju znacenje pogrdnih reci,a koje su u njihovom svetu normalne sa takvim stavom kao sto je Vas

    Odgovori

Ostavite komentar