Šah od igrača traži da pažljivo prati situaciju, razmišlja nekoliko poteza unapred i da obuzda impuls da odmah reaguje. Upravo zbog takvih zahteva ova igra privukla je pažnju istraživača koji proučavaju ADHD kod dece. Koncentracija, organizacija i kontrola reakcija predstavljaju oblasti u kojima deca sa ovim poremećajem često imaju teškoće. Jedno istraživanje pokazalo je da redovan rad za šahovskom tablom može da prati primetna promena simptoma.

Šahovski program trajao je 11 nedelja
U pilot-studiji španskih istraživača učestvovalo je 44 dece i adolescenata uzrasta od šest do 17 godina sa dijagnozom ADHD-a. Svi učesnici prošli su kroz 11 nedelja šahovskog treninga. Roditelji su pre početka programa i nakon njegovog završetka procenjivali simptome svoje dece pomoću dve standardizovane skale koje se koriste za procenu ADHD-a.
Rezultati su pokazali značajno poboljšanje na obe skale. Istraživači su izračunali i veličinu efekta, koja je na obe mere iznosila 0,85, što se smatra velikim efektom. Zabeležena je i povezanost između koeficijenta inteligencije i poboljšanja rezultata na jednoj od skala.
Takav rezultat posebno privlači pažnju kada se uzme u obzir šta se tokom jedne šahovske partije zapravo događa. Dete mora da prati položaj figura, pamti prethodne poteze, razmatra nekoliko mogućnosti i procenjuje kakvu posledicu svaki potez može da izazove.

Zašto je šah posebno zanimljiv kod ADHD-a?
ADHD karakterišu teškoće sa pažnjom, hiperaktivnošću i impulsivnošću, mada se simptomi razlikuju od deteta do deteta. Kod neke dece najveći problem predstavlja održavanje koncentracije, dok kod druge dominiraju impulsivne reakcije i teškoće sa samokontrolom.
Šah upravo od igrača neprestano traži suprotno od impulsivne reakcije. Dete mora da zastane, pogleda celu tablu, razmotri opcije i tek zatim povuče figuru. Greška često odmah postane vidljiva, pa igra prirodno podstiče pažljivije planiranje sledećeg poteza.

Istovremeno se aktiviraju radna memorija, pažnja, planiranje i donošenje odluka. Dete dobija jasan cilj, pravila koja se ne menjaju i neposrednu povratnu informaciju o tome kakve posledice ima njegova odluka.
Autori istraživanja ocenili su rezultate kao dovoljno ohrabrujuće da šah dobije pažnju u okviru šireg pristupa ADHD-u. Njihov rad pokazuje da tabla sa 64 polja za neku decu može da predstavlja mnogo više od igre, jer istovremeno zahteva upravo one mentalne sposobnosti sa kojima ADHD često pravi najveće poteškoće.







Komentari (0)