U Bolonji ništa ne počinje od taktike. Ni od formacije i rezultata, već od duha. A, za taj duh, za njegovu iskru i vatru, najzaslužniji je Siniša Mihajlović, prerano preminuli srpski strateg.
O tome svedoči i kapiten Bolonje, Lorenco De Silvestri, koji najbolje razume ono što se često naziva “profilom Bolonje”. Ne kao stil igre, već kao način života, piše Meridian Sport.
“Naša priča počinje sa Sinišom, od trenutka kada smo morali da odrastemo. I to nema veze sa fudbalom. Mihajlović je primer čoveka za grupu momaka koji su se držali za svog vođu: put, u ovom slučaju sportski, se ne improvizuje, on se priprema. Današnja Bolonja je dete te priče, o sportu i o životu“, rekao je De Silvestri za La Stampu.
Bolonja kakvu danas poznajemo ne bi postojala bez temelja koje je postavio upravo Mihajlović. Bez njegovog karaktera, hrabrosti i borbe koja je prevazilazila teren. De Silvestri je i sam deo tog stuba, jedan od onih koji su ostali kada je bilo najteže, koji i dalje prenose duh tog vremena na nove generacije.
“Ja sam bio tu, kao i ono što volim da nazovem jezgro svlačionice. A uz mene je uvek bio klub u kojem svaka pozicija pripada najboljoj osobi za taj zadatak. Naš moto ‘We are one’ se potvrđuje svakog dana u praksi. ‘Mi smo jedan’, to živimo svakodnevno. Grad je to shvatio, navijači znaju šta nas pokreće: stvorila se neverovatna povezanost između nas i njih. Zato se i sud o nama više ne zasniva samo na pobedi ili porazu“.
Kada neko novi stigne u tim, u Bolonji nema vremena za prilagođavanje, jer se vrednosti prenose odmah. Ne govorom, već kroz dela. Dolasci ranije na trening, zajedničke večere, čak i odlazak na izložbe. Sve to stvara osećaj zajedništva.
“Onaj koji dođe mora da se uključi u život grada, da ga upozna, da ga živi. Dolazimo na trening pola sata ranije. Nije obavezno, ali stariji to rade spontano. Idemo zajedno na večere, ponekad i na izložbe umetnosti. To je moj hobi. Porodice se druže“.
U takvoj atmosferi sazreo je i tim koji je sada pred šansom da se drugu sezonu zaredom plasira u Ligu šampiona. Bolonja je petoplasirana sa bodom manje u odnosu na četvrtoplasirani Juventus. Sledeći izazov je ogroman – baš Stara dama.
“U nedelju nas čeka ogroman izazov. Pravo plej-of finale za Ligu šampiona. Ostale su još četiri utakmice. Biti tu je razlog za ponos. U borbi smo sa rivalima koji su mogli da pucaju i na više ciljeve, poput Juventusa, Atalante, rimskih klubova. Milan je iza nas“.
U Juventusu više nije Tijago Mota, čovek koji je preuzeo Bolonju posle Mihajlovića i nastavio da gradi ono što je već imalo čvrste temelje.
“Tijago je kod nas uradio sjajan posao. Preuzeo je ekipu u hodu posle Sinišine smrti i počeo da gradi. Ne mogu da komentarišem njegov posao u Juventusu, ali u fudbalu rezultati govore najviše. A sa njim na klupi, sve nam je išlo kako treba“.
Sada ekipu vodi Vinćenco Italijano, trener koji se brzo uklopio u ono što Bolonja jeste.
“Živi fudbal svake sekunde dana. Neprestano učenje. Prenosi ti ljubav prema pravom fudbalu: priča o njemu sa stručnjacima, ali i sa svima. Taktika, ideje, priprema – ništa ne prepušta slučaju. Italijano je hrabar trener i vidi se po načinu na koji ekipa igra. Igrač na igrača, agresivno, ofanzivno. Lepo je gledati“.
U međuvremenu, život ide dalje i za kapitena koji 23. maja puni 37 godina, ali kraj se ne nazire. U Bolonji ga zovu “gradonačelnik”, što govori koliko ga ljudi tamo doživljavaju kao svog.
“Osećam se mladim, fizički i mentalno. Želim još da pomognem na terenu. Vidim sebe u fudbalu. Zovu me gradonačelnik, i to mi se sviđa, ali samo zato što me ljudi ovde doživljavaju kao jednog od njih. Vozim bicikl, idem u biblioteku“, poručio je Lorenco De Silvestri.
Za Bolonju i De Silvestrija, sve se vraća na isti izvor. Na Mihajlovića, na vrednosti koje je Srbin uneo, i na tim koji je iz tih normi izrastao. Zato “profil Bolonje” nije samo izraz, već duh koji i dalje gura klub ka vrhu.
Komentari (0)