Dosta je stranaca je prethodnih godina, a i decenija prošlo kroz svlačionicu Partizana, a složićete se malo ko je uspeo da uđe u srca zahtevne crno-bele publike.
Jedan od njih kome je to pošlo za rukom je Medo Kamara.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Stigao je bez ikakve pompe u Humsku iz prosečnog Helsinkija, a otišao je kao veliki šampion i kao neko ko je postavio standard na poziciji na kojoj je igrao, posle čega dugo nisu mogli da pronađu takvog igrača do pojave Evertona i Saše Zdjelara.
Bez ikakvog razmišljanja i sa velikim zadovoljstvom je pristao razgovor za naš portal, a u narednim redovima možete pročitati njegovo sećanje na period iz Partizana, gde je osvojio tri titule šampiona Srbije uz jednu duplu krunu.
Došao si u Partizan 2010. godine. Kako je došlo do kontakta i da li si bio iznenađen što su tebe izabrali?
– U Partizan sam došao posle dvomeča sa Helsinkijem, gde su me oni primetili i nisam bio iznenađen kada su stupili u kontakt sa mnom.
Kako pamtiš period proveden u crno-belom dresu?
– Moj period u Partizanu je bio odličan i ispunio sam sve ciljeve koje sam sebi zadao u tom trenutku. Tri puta smo osvojili šampionsku titulu i jednom Kup Srbije. Uopšte nisam imao problema sa adaptacijom. Svi su bili prijateljski nastrojeni prema meni u klubu i zahvaljujući njima sam se brzo prilagodio na novu sredinu, što mi je pomoglo da od početka pokažem zašto sam doveden.
U kakvom sećanju su ti ostali “grobari”? Da li si imao dodatni motiv kada igraš pred njima?
– Kada imaš takve navijače iza sebe sve što želiš u trenutku kada izađeš na teren je da pobediš. Jednostavno nemaš opravdanja da ne daš sve od sebe i ostaviš poslednji atom snage.
Da li misliš da ste mogli da ostvarite bolje rezultate u grupnim fazama Lige šampiona i Lige Evrope?
– Da, definitivno mislim da smo mogli mnogo više. Bilo je do naše postavke u igri, ali ti u fudbalu nekad treba i sreće da bi ostvario uspeh, što mi u nekim situacijama nismo imali.
Kakav su utisak na tebe ostavili Aleksandar Stanojević i Avram Grant, sa kojima si imao priliku da sarađuješ u Partizanu?
– Obojica imaju različite osobine, ali bolje učitelje od njih dvojice nisam mogao da zamislim. Mnogo su mi pomogli tokom moje karijere i zbog njih sam postao bolji igrač. Preveliko poštovanje imam prema obojici, pošto sam ih gledao kao očeve.
Jel pratiš rezultate svog bivšeg kluba?
– Da, redovno pratim Partizan, kada mi to obaveze dozvole i njihov sam najveći navijač na svakoj utakmici.
Posle Partizana usledio je prelazak u Bolton. Kako si se navikao na potpuno novi stil fudbala koji te je tamo dočekao?
– Bila je to odlična šansa za mene i bio sam potpuno spreman za nešto novo u svojoj karijeri. Lepo sam se snašao i bilo je to zaista sjajno iskustvo za mene provedeno vreme u Boltonu.
Kako komentarišeš nastup tvoje reprezentacije na skoro završenom Kupu afričkih nacija?
– Bilo je to ogromno iskustvo za mene i imao sam veliku čast da budem deo tima koji se plasirao na to takmičenje. Iako smo bili autsajderi u grupi uspeli smo da se pokažemo u pravom svetlu, ali nažalost nismo uspeli da se plasiramo u narednu rundu.
S obzirom da si trenutno bez kluba, kakve su ti ambicije u budućoj karijeri? U kakvoj formi se trenutno nalaziš?
– Jedva čekam da se vratim u akciju. Treniram svaki dan i spreman sam za nove izazove. Mogu reći da sam u dobroj formi.
Koji ti je najdraži derbi? Možeš li malo da nam opišeš atmosferu i kako je tebi kao strancu to sve izgledalo?
– Nažalost nisam uspeo da se upišem u strelce u dresu Partizana. Uvek je bilo zabavno igrati protiv Zvezde, atmosfera uvek bude neverovatna i odlično pamtim svaki derbi, nemam neki koji bih posebno izdvojio.
Za kraj, Partizan se bori za titulu u domaćem šampionatu, a na klupi je Aleksandar Stanojević. Koju poruku bi želeo da pošalješ igračima i “grobarima?
– Partizanu uvek želim sve najbolje i cilj je da osvoje šampionat. “Grobari” treba da nastave da podržavaju momke na sjajan način, kao što su to uvek i radili. Definitivno imaju pravog čoveka na klupi koji može da im vrati trofej i koji zna kako se to radi.
Piše: Luka Kalajdžić







Komentari (0)