NA DANAŠNJI DAN

“Još jedan prođe dan”, ali sećanje nikada: 5 godina od smrti maestralnog Đuze Stojiljkovića

Na dan kad je umro završen je i njegov poslednji film

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto/Printscreen/Youtube

Legendarni jugoslovenski i srpski glumac i pevač Vlastimir Đuza Stojiljković preminuo je na današnji dan 2015. godine, a nakon sedam dana od smrti kremiran je u strogoj tajnosti  na Novom groblju u Beogradu. Poslednjem ispraćaju prisustvovala je samo njegova druga supruga Dušanka.

Glumački velikan je zaavršio gimnaziju u Kruševcu, a glumom se bavio amaterski još kao srednjoškolac. Po završetku srednje škole se upisao na Rudarsko-geološki fakultet, koji je napustio u trećem semestru i upisao se na Akademiju pozorišnih umetnosti. Profesionalnu karijeru je započeo 1951. u Beogradskom dramskom pozorištu (BDP). Na filmu je debitovao 1957. u “Tuđoj zemlji” Jožea Galea. Veliku popularnost je stekao filmom “Ljubav i moda”, za koji je otpevao čuvenu pesmu “Devojko mala”.

Osim tnje, snimio je još nekoliko pesama koje su objavljene na singl pločama. Veliku popularnost je stekao ulogom Rodoljuba Petrovića u seriji “Pozorište u kući”. Potom je s Milenom Dravić bio domaćin u šou-programu “Lift za peti sprat”. Krajem osamdesetih je vodio radio-program “Zabavnik” na Radio Beogradu, a učestvovao je i u drugim zabavnim emisijama ove radio-stanice.

 

Stojiljković je takođe pozajmljivao glasove junacima brojnih crtanih filmova (ostao je najviše upamćen kao Patak Dača, Pepe le Tvor, Optimus Prajm iz Transformersa i Rafaelo iz Nindža kornjača).

Sredinom devedesetih je odigrao ulogu simpatičnog italijansko-srpskog plemića varalice Kontea Marija Marka del Tintoreta u seriji “Srećni ljudi“, Siniše Pavića.

Godine 1983. dobio je Oktobarsku nagradu grada Beograda, a 2001. je dobio Dobričin prsten. Godine 2009. je dobio Statuetu zlatni ćuran za životno delo.

Nagrade su, kako je svojevremeno rekao u jednom intervjuu, dragocena potvrda čoveku da je vredelo ono što je radio, a na pitanje koje su mu uloge najviše ležale kazao je: ”Mislim, gubitnici. Ne znam zašto. Možda zato što nisam od onih koji se trse i busaju. Pitaju me ponekad kako glumački braniti takozvane male ljude. A ja mislim – svi smo mi mali ljudi, samo budala može umisliti da je ne znam kako velik i važan. Ničemu u životu nije dobro pridavati previše značaja, pa ni sebi, odnosno pre svega ne sebi.”

Ono što ga je posebno bolelo jeste činjenica da nije imao dece.

“Nemam dece. Ona mogu da naprave velike probleme, ali ipak daju i povoda da možeš da brineš. Produžetak vrste, šta ja znam. Mislim da je najteže, bar meni, biti sam. To je užas jedan. Kada mi je umrla žena Olgica Stanisavljević, preselio sam se u stan preko puta našeg, jer u njega više nisam mogao da uđem. Prva tri meseca posle njene smrti proveo sam kod oca i majke u Kruševcu. Olgica i ja bili smo zajedno još iz gimnazije. Ne postoji prva, druga ili treća ljubav, postoji jedna koja se pretvara u veliko prijateljstvo. Inače, ako toga nema, to i nije bila ljubav”, izjavio je glumac.

Neverovatnom igrom sudbine, poslednji film pokojnog Đuze Stojiljkovića “Bez stepenika” je završen na dan kada je legendarni glumac preminuo.

Dodatnu simboliku unosi i činjenica da je Đuza tumačio lik Slaviše Petronijevića, ostarelog profesora neuropsihijatrije koji boluje od Alcahajmerove bolesti, i koga porodica želi da smesti u starački dom.

Reditelj ostvarenja “Bez stepenika”, Marko Novaković, ispričao je da je sređivao poslednje detalje, kada mu je javljeno da je čuveni glumac preminuo, piše Telegraf.

“Počeli smo da snimamo, evo sada se pokazuje simbolično, na groblju. Tog dana sam shvatio da radim sa jednim od najvećih, ako ne i najvećim glumcem u svojoj karijeri. Đuza je u odelu, sa šeširom, na 35 stepeni, stoički, dostojanstveno podnosio vrućinu. Odmah smo se svi zaljubili u njega i njegov šarm kao glumca i kao čoveka. Osvojio nas je svojim karakterom. U pauzama bi seo ispod suncobrana, upalio bi cigaretu i dobacio pokoju anegdotu. Bio je fantastičan glumac i veliki čovek”, zaključio je Marko Novaković.

A u poslednjoj sceni koju je snimio Đuza pogleda da li njegovi ukućani spavaju, pa se u pidžami tiho iskrade iz kuće i pobegne u kišnu noć…

Jedan od najboljih glumaca preminuo je na Klinici za infektivne i tropske bolesti, gde je prethodno zbog infekcije hitno prebačen iz staračkog doma “Lug”, u kojem je bio smešten nakon moždanog udara koji je doživeo.

Izvor: Objektiv.rs, Telegraf

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar