Nova katastrofa Partizana: IMT pobedio crno-bele i dodatno im zagorčao život

Promenio je Aleksandar Stanojević neke ideje u igri Partizana, drugačiji mu je i izbor igrača u odnosu na prethodnika Sašu Ilića

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Starsport/Peđa Milosavljević

Kratko je trajao “medeni mesec” Aleksandra Stanojevića na klupi Partizana, jer taman je zaličilo da je uspeo da popravi nepopravljivo I aktuelni tim “zategne”, dovede u red, izabranici su mu priredili dva poraza u nisu od, objektivno gledano, slabijih rivala. Posle Mačve u Humskoj, sva tri boda protv Partizana je osvojio i IMT – 2:1, treći put u nizu. Glolove za domaćine su postigli Danijel Agahova i Fransoa Kamano, dok je počasni za goste dao Nikola Čumić.

Promenio je Aleksandar Stanojević neke ideje u igri Partizana, drugačiji mu je i izbor igrača u odnosu na prethodnika Sašu Ilića, na meču u Loznici i zbog problema sa povredama i žutim kartonima, no, izgleda da ne može da promeni mentalitet tima koji je preuzeo. Nije mogao prethodnik na klupi, muči se i Stanojević, jer jednostavno u rosteru nema takmičarski kalibar fudbalera.

Duel sa IMT ta činjenica je utoliko otežala, jer je crno-belima bilo potrebno bar 20-tak minuta da shvate i prihvate činjenicu da se duel igra za bodove, da je Partizanu do kraja sezone, upravo zbog njihovih brljotina, svaka utakmica na “krv i nož”. Umesto toga, pristup, odnosno sam ulazak je bio veoma loš, mlak, na momente nezainteresovan i, čini se, da je u toj početnoj fazi najagilniji bio trener koji se pored klupe nervirao, sugerisao, pokušavao da dopre do momaka kojima kao da je na programu bio prijateljski meč.

Otuda i rani gol IMT, već u ranoj fazi, daleko veći posed “traktorista” i još nekoliko odličnih prilika da se, uslovno, favorit nokautira već u uvonim momentima utakmice. U tom 12. minutu, levi bek Markos se pojavio u završnoj trećini, centriraou srce kaznenog prostora gde odjednom, sem Mitića nije bilo nikoga. Udarac napadača IMT je odbranio Milošević, ali se lopta odbila do Danijela Agahova, opet samom na dva metra od gol-linije, dok ostatka odbrane Partizana, sem Lime koji je kasnio, nije bilo ni u kadru.

Pomenuti Agahova je pre toga imao zicer posle kornera, šutirao je glavom i Glišić, skočivši pored pasivnog Samsona. Tada su Milošević i sreća spasli Partizan, no, u trećoj situaciji nije bilo spasa.

Prvi udarac ka golu IMT Partizan je uputio pošto je kapitulirao. Pokušao je Aleksić sa distance – neprezicno, no, kao da je time iole “ocrtao puls” crno-belih, koji su u uvonoj fazi delovali mrtvo. I, dalje je IMT imao veći posed, međutim, kako je vreme odmicalo, gosti su polako uspevali da se stabilizuju, da bi u jednom momentu potpuno preuzeli primat na terenu.

Daleko od toga da je Partizan igrao tečno, ali se odnos promenio. Igrači Stanojevićevog tima su postajali agresivniji, izbalansirali su i posed, vremenom ga preuzeli, no, kuburili su sa rešenjima u poslednjoj trećini.

Uspevali bi da dođu do viška, da pronađu prostor, za pas, udarac, ali je nedostajalo nešto konkretnije. Pokušavali su sa distance Čimić i Aleksić, kasnije i Že, prvo takođe udarcem iskosa koji je od bloka završio u korneru, potom i iz peterca pored gola. U smiraju, Partizan je, posle prekršaja nad Žeom, dobio prekid na 17 metara, odakle je Čumić prevario i “živi zid” i golmana Čančarevića, ali nije pogodio metu…

Stanojević je u poluvremenu izvršio dve promene, ostavio je u svlačionici Samsona i Aleksića, na teren poslao Đurđevića i Seka, s tim da je nešto promenio ulogu Zubairuu, pomerajući ga u sredinu i bliže golu. I, Partizan je delovao daleko bolje, u toj meri da IMT do te prve greške i šokantnog drugog gola praktično nije prešao polovinu.

Crno-beli su napadali, pritiskali, bili agresivni na polovini rivala i praktično kombinovali ispred kaznenog prostora tima Zorana Popovića, koji nije mogao da mrdne iz niske zone. Velike probleme su domaćinu pravili gosti preko leve strane, gde su Jurčević, Čumić, čak i Milovanović uspevali da se pojave, stvore višak, ali je anomalija završnog pasa, centrašuta iz prvog dela ostala na snazi. “Pojavio” se na meču potom i desni bok, ali centralni deo manevra, gde su Miladinović i Baba držali sve pod kontrolom.

Plodovi su stigli u 58. minutu posle kontre koju je povukao Baba, potom odigrao na levo za Nikolu Čumića da bi krilni napadač prošao jednog, potom zalomio dvojicu čuvara, šutirao, a lopta je zakačila Kijankula i završila u mreži – 1:1.

Vratio se Partizan, ali nije nastavio agresivno kao do tada, kao da su crno-beli želeli malo da predahnu, “spuste” loptu do naredbog udara i i kažnjeni su iz praktično prve greške u drugom poluvremenu. Bio je to 69. minut, Baba, koji je do tada igrao veoma dobro, izgubio je laku loptu na 35 metara od gola. Fransoa Kamano je napravio nekoliko koraka, a zatim sa 25 metara pravom “bombom” pogodio bliži ugao Miloševića – 2:1.

Već viđeno nebrojeno puta sa ovom ekipom Partizana – usledio je pad energije, problemi u organizaciji, ideji na polovini rivala, izgubila se tečnost u igri…

Pokušao je Stanojević da reaguje izmenama, na teren je poslao Kostića i Kojzeka, umesto Zubairua i Žea, ali nije Bog zna koliko dobio, jer je bilo primetno da su igrači crno-belih ušli u jurnjavu, nervozu i da je došlo do pada samopouzdanja…

Na kraju je IMT pogodio i stativu, no, svejedno je zabaležio pobedu i nastavio agoniju Partizana.

Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar