Sataraš, bećarac ili prženo? Komboce ili knedle? Prženice ili pofezne? Uštipci ili mekike?
Koliko su hrana i nacionalna jela važna tema u Srbiji, govore stalne rasprave na društvenim mrežama u kojima se vode pravi mali ratovi.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Zbog naziva jela, načina pripreme i mesta gde je jelo prvi put napravljeno, dovodi se u pitanje poznavanje gastronomske kulture, patriotizam pa čak i lojanost naciji.
Ko je u pravu, gde se koriste turski, a gde austrougarski nazivi i koji su zapravo pravilni izrazi, razgovarali smo sa našim poznatim lingvistom Vladom Đukanovićem.
Pokrajinske reči nisu manje vredne
Ljudi su zahvaljući medijima zaboravili da postoje dijalekti, da srpski jezik nije jedan jedinstven entitet i da se nepresatno menja,
“Nije za čuđenje to što postoje različiti dijalekti, sinonimi i lokalizmi. To ne znači da su pokrajinske reči manje vredne. U našem jeziku se koristi hiljade reči koje neće doći do rečnika”, kaže za Objektiv.rs Vlado Đukanović.
Turcizmi i germanizmi
Kada se radi o kuhinji, prvo pitanje jeste koliko često se pod različitim izrazima zapravo podrazumevaju ista jela, a koliko često su to zapravo potpuno izmenjeni recepti.
“Nacionalna jela često nisu standardizovana i najčešće se ni ne zna originalan recept. To znači da nije zaštićen i da je podložan izmenama. Ipak, moramo da znamo i da su bar dve trećine naziva turcizmi, kao što su sarma, boranija, ćevapi. Imamo i dosta nemačkih i austrijskih izraza”, objašnjava lingvista.
Od prženice do francuskog tosta
Popularan doručak u Srbiji su kriške hleba natopljene jajima sa malo mleka, koje se prže u tiganju. Imaju ogroman broj različitih naziva, od ribanjki do francuskog tosta.
“Na severu zemlje najčešći naziv za ovo jelo su moča, bundaš i pofezne, što je nemačka reč. U Mačvi i Zapadnoj Srbiji to su rutavci i prženice, što zvuči kao naša kovanica”, objašnjava naš sagovornik.
Knedle ili gomboce
Jelo koje se pravi od testa, krompira ili brašna i voćnog punjenja veoma je popularno. Gombocama se uglavnom smatra jelo sa šljivama i šećerom, dok se knedlama smatra ne samo ovo, već i ostale varijante jela sa voćnim punjenjem, ali i slane varijante.
“Gomboce su mađarski specijalitet i naziv potiče od reči gomb, što znači u bukvalnom prevodu znači kuglica. Kuvaju se u ključaloj vodi i prže u šećeru i prezlama. Ipak, kada pređete Dunav, hoće da vas “pojedu” kada kažete gomboce umesto knedle, i obrnuto”, kaže Đukanović.
Sataraš ili bećarac
Jelo koje se pravi od iseckanog paradajza, paprika i luka, zove se drugačije od severa do juga Srbije. Postoje izmene u receptima, tako da se negde dodaje umućeno jaje, ali suština jela ostaje ista.
“Ipak, na jugu ovo jelo ima jednostavan, narodski naziv prženo. Nekoliko stotina kilometara severno, u centralnoj Srbiji, poslužiće vas bećarcem, koji zvuči kao turska reč, koja znači lutalica, baraba, jelo koje je “smandrljano”, dok se Vojvođani gotovo naljute kada kažete bilo koji drugi naziv osim sataraš”, objašnjava Đukanović.
Piše: Aleksandra Vasić
Preuzimanje teksta ili delova teksta dozvoljeno isključivo uz navođenje izvora i linka ka stranici Objektiv.rs
Komentari (0)