Komentari na vest "Hrvatica se u Beogradu našla u problemu, a onda su joj u pomoć pritrčali SRBI: “Ovo nema nigde na svetu”" (33)

Ostavite komentar

  1. @car Ah ti neizlecivi rodjenjem steceni provincijski kompleks i imrznja. Na srecu pojescete sami sebe pre nego sto posejete mnogo zla.

    Odgovori
  2. A u kojoj vojsci je tvoj muž bio? Među četnicima? Pa onda, bogami, i nije čudno. Da je bio u JNA tad bi rekao da lažeš ti, ili možda tvoj muž.

    Odgovori
  3. Ne znam godinu, ali negde sezdesetih, moj muz vojnik, negde u nekom Hrvatskom selu, ceta vojnika sa svojim predpostavljenim traze od “brata hrvata “ vlasnika farme da prenoce u stali. On odbija uz neke prigovore naravno drske. Glavni vodic cete nogom Izbija vrata I vojnici udju i prespavaju, naravno na oprez i gotovs. Toliko o bratstvu!

    Odgovori
  4. Nije ni gavran crn,koliko ga ocrniše,ali će mnogo vode proteći dok narod shvati neke stvari,to samo može da vidi svako ko posjeti Srbiju.,i vidi koliko je to lijepa i gostoljubiva država.

    Odgovori
  5. To je Srbija, zemlja bez mržnje prema drugim narodima i nacijama, uvek spremna svakog da ugosti da se oseća prijatno u našoj zemlji, ljudi se okreću budućnosti, ne vraćaju prošlost i ratove, koje nisu ničim izazvali. Srpski narod ne mrzi nikoga, svako je dobro došao u Srbiju, u Hrvatskoj još se političari bave ratom, na taj način i narodu svom govore da su Srbi najveći zlikovci i ubice, umesto da svoj narod usmeravaju na pomirenju do juče bratskog naroda, oni im samo dolivaju ulje na vatri.

    Odgovori
  6. Zeks netreba date cudi mozdasuje tako rekli da imamo rogove pase uplasila netrebase plasiti imamo kulturu nikoga nebacamo u vodu nelupamo auta iz drugih republika mogu mirno da dodju narod nije

    Odgovori
  7. Pošto se bavim ručnim radovima svuda ih nosim u slučaju da budem imala priliku da ih negde prodam. I tako u Zagrebu obreh se na Gornjem gradu, a ono prodaja ručnih radova. Saznam da je besplatno a svi stolovi zauzeti. Nećete verovati da su se utrkivali da mi ustupe deo tezge. To teško da bih doživela kod nas.

    Odgovori
  8. Ja sam u Hrvatskoj doživela divne trenutke. Zaista sam brinula šta ako primete odakle sam. Naprotiv, svi su bili predusretljivi. Toliko jugonostalgicara nisam nigde srela. Nosim prijatne uspomene iz Rijeke i Zagreba.

    Odgovori
  9. У праву сте - у Србији и за Србе, а за Хрвате? У некадашњој Југославији, земљи "братства и јединства", давне године 1955 био сам у Загребу са једном ђачком екскурзијем. У близини места где смо спавали налазила се продавница музичких инструмената са невероватно лепом хармоником у излогу. Пошто сам у то време свирао хармонику, ушао сам унутра и веома љубазно замолио продавца ако могу да је видим. Мора да је препознао мој српски дијалект јер је изненада поцрвенео и стварно ме је запањила мржња у очима када ми је одвратио: "Излази напоље цигане, ми овде не услужујемо такве као шти си ти!" Има ту и епилога - али битно је да је та хрватица знала да су тамо, у њеној "лијепој", норме лепог понашања сасвим другачије него у Србији... без обзира на националност!

    Odgovori
  10. Onaj ko se lepo ponasa,ko ne pijanci i ko ne radi probleme,nema takva iskustva nigde na svetu,lepa rec sva vrata otvaraju

    Odgovori
  11. pa valjdaa smo ljudi.bog nam dao razum i moc rasudjivanja.a nas narod je obdario toplinom i gostroprimvstvom.drago mi je da se vracamo hriscanskim vrdnostima.u pravu je mnogo sam putovala po svetu uglavnom u evropi hoce da pomognu a da ih nista ne kosta.u englesskoj mozes da crknes.u turskoj i casu vode naplacaju,u siriji pre rata i libanu kao kod nas veoma ljubazni i gostroprimljivi.odem 1999 god posle bombardovanja u siriju zaustavim taksi u alepu i kazem ulici.covek pita da li si iz srbije ja kazem da.onda voznja dzabe.ja sokirana.objasni covek da mu je brat zavrsio medicinu u beogradu.i on casti.

    Odgovori
  12. Samo da napomenem da poslovno idem u Hrvatsku bar jednom mesecno i nikada nisam dozivela ni jedan negativni incident ni na ulici ni u kaficima ni u restoranima,dapace,uvek sam bila iznenadjena kulturom i lepim ophodjenjem ljudi

    Odgovori
  13. jao,pa to je normalno da ce svako da dobije telefon,pa ja letujem svake druge godine u Hrvatskoj,imam samo lepa iskustva sa ljudima,pogotovo ova mladja generacija,deca su im lepo vaspitana i uvek su tu da pomognu u nezgodnim situacijama...treba polako birati nove politicare koji nisu ispunjeni mrznjom i ne doje nas nacionalizmom i sovinizmom....

    Odgovori
  14. Hvala Bogu sve je više takvih gestova. Vidimo da i u Hrvatskoj i Srbiji ima predusretljivih ljudi. Samo tako se može dalje. Ako ne možemo da živimo kao braća, možemo kao dobre komšije. Više od toga nam i ne treba, za sreću oba naroda.

    Odgovori
  15. Pa šta je tu spektakularno? Pa ko će u BG da joj pomogne? Po difoltu ima najviše Srba, takođe Srba Beograđana! Mađara ima daleko manje manje, to bi očekivalo u Subotici, hrvati su mogli da pomognu u Sremu! Doduše, mogli su da joj pomognu tzv Romi, kojih ima tadosta, ali nikom ne pomažu, ili pak Indijci, kojih ima u priličnom broju u poslednje vreme, a imaju i mobilne verovatno sa besplatnim korištenjem u Srbiji!

    Odgovori
  16. Ne mogu da verujem da je ovo neka vest . Pa valjda je to normalno , a vest bi bila da nisu dali da nazove. Ja sam ( taksista ) pre dve noći gostima iz Hrvatske i Slovenije vratio dva telefona koja su im ispala u autu vredna preko 1.000 e . Ja bih onda trebao biti predložen za Nobelovu nagradu . Ajde bre totalna poremećenost sistema vrednosti . Sve što je normalno je postalo prvorazredna vest .

    Odgovori
  17. Meni su isto tako Zagrepčani pozvali telefonom taksi. Ja prišao na ulici nekom, i sjatilo se njih troje. Bez problema. Uvek ima finih ljudi svuda.

    Odgovori
  18. Srbi su joj pomogli a ne beograđani. Pored beograđana mogla je da umre na ulici, oni bi izvadili telefone i snimali.

    Odgovori