Veteran 72. brigade objavio knjigu: Naše akcije na Kosovu su bile drske, ali ne suprotne ratnom pravu

Šajkić opisuje svoje saborce i kroz kakav pakao rata su prolazili

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: RTS printscreen

Saša Šajkić, veteran 72. specijalne brigade, napisao je knjigu, čime je postao prvi pripadnik te jedinice koji je svoja sećanja stavio na papir. Knjiga “Da se ne pozdravljamo“, opisuje rat na Kosovu i Metohiji 1998. i 1999. godine i ratni put Šajkićeve jedinice.

Zastavnik u penziji navodi da pripadnici 72. specijalne brigade nikada u akcije nisu išli bez pozdrava. “Mi smo imali običaj, pošto su naše akcije bile uvek teške i opasne, da se pozdravimo pre akcije, da ne bi čovek otišao bez pozdrava. Bilo je moguće da neko možda padne u borbi. I onda da bismo rasterali maler, osmislili smo tu rečenicu “da se ne pozdravljamo“. Znači, neće se ništa loše desiti. Tako da je među nama iz te ekipe koje je tada bili u jedinici, ostao je taj pozdrav dan danas“, kaže za RTS veteran 72. specijalne brigade Saša Šajkić.

Foto: RTS printscreen

O svojoj ekipi i govori knjiga. Šajkić opisuje svoje saborce i kroz kakav pakao rata su prolazili.

“Mi nismo nikakve mašine za ubijanje, nikakvi surovi ljudi. Mi smo obični ljudi koje možete videti svaki dan na pijaci, na tezgi, u prodavnici, na sedištu u gradskom prevozu. Ali, to što smo radili, radili smo na najbolji mogući način na svetu. Mi smo u datoj situaciji postajali jedna ekipa ljudi koja radi poslove koje običan čovek ne može ni da zamisli“, objašnjava Šajkić, zastavnik u penziji.

Foto: RTS printscreen

U knjizi čak 95 odsto opisa akcija je autentično, ostalo je prilagođeno stilu pisanja.

“Bilo je toliko akcije, toliko zadataka koje smo obavili, da je to preobimno za jednu knjigu. Ova knjiga je, u stvari, jedna izmišljena priča koja govori o ljudima. Priče koje se pojavljuju, gde glavni junak priča o iskonskom strahu koji je doživeo, gde priča o paklu, rata, svemu tome što je preživeo, to su istinite priče, 95 odsto autentične.“

“Ne želim da mi pali drugovi odu u zaborav”

Specijalci retko progovore o svojim akcija. Šajkić je progovorio jer, kako kaže, ne želi da mu pali drugovi odu u zaborav i jer njihove akcije nisu bile suprotne ratnom pravu.

“Naše akcije nisu bile suprotne ratnom pravu. Jesu ponekad bile izuzetno drske, ali nismo imali problema oko toga da bilo šta pričamo kasnije. Danas kada pomislim na taj period prvo mi padnu na pamet poginuli drugovi. Za ovih 24 godine, 25, koliko je prošlo od rata, nije se desio jedan dan da ih nisam spomenuo. To su ljudi koji su dali najvrednije što su imali za otadžbinu i za slobodu, i pre svega za znak na rukavu. Ovaj znak koji mi nosimo, ovo je stari znak i to je znak našeg udruženja veterana protivterorističke jedinice ‘Sokolovi‘. Za taj znak se sve dalo, život, telo, bilo šta“, kaže autor knjige.

Posvećenost poslu vojnog specijalca iziskuje od ljudi veliko odricanje kaže Šajkić. Ljudi se odriču mnogih stvari, ispaštaju im porodice, jer nema izgovora kad jedinica kreće na zadatak.

“U borbi nismo imali vremena za žaljenje palih saboraca. Ljudi misle da je ta borba, ta razmena vatre sa neprijateljem nešto najteže, ali nije. Najteže je kada sretnete udovicu svog najboljeg druga. To je težak deo rata. Sve ovo ostalo, mi smo bili spremni za to, obučeni, dobro motivisani, dobro plaćeni i radili smo to što smo radili, ali za sve ostalo, mi nismo jednostavno bili spremni. To je dolazilo nakon rata“, objašnjava.

Nova knjiga o psihičkom stanju veterana

Šajkić sada piše novu knjigu kojom želi da skrene pažnju na psihičko stanje ratnih veterana.

“Masa ljudi koja je, naročito redovnih vojnika i dečaka koji su ratovali, koji nisu bili profesionalci, koji su sticajem okolnosti bili tu, skupili su hrabrost i odazvali se pozivu, sada boluje od posttraumatskog stresnog poremećaja. I vrlo malo se obraća pažnja na njih. Ja želim da jednom čudnom pričom skrenem pažnju javnosti na te ljude“; kaže Šajkić

Šajkić je uputio i poruku svima koji žele da se prijave za konkurs za specijalne jedinice Vojske Srbije.

“Želeo bih da poručim mladim ljudima koji će da se prijave za aktuelni konkrus za specijalne jedinice Vojske Srbije da treba da budu, pre svega, spremni na žrtve koje će podneti. Desio se rat ili ne, desio se zadatak ili ne. Mi smo imali običaj da kažemo: Možda nešto ne mogu, ali smem sve“, zaključuje Saša Šajkić.

 



Izvor: RTS

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar