Ispovest

“Sine, umrla je pre 7 godina”: Povezao devojku do Negotina, a kad je otišao da vrati jaknu – SLEDIO se

Devojka je bila izuzetno lepa. Duga smeđa kosa u talasima joj se spustala preko celih leđa, ispričao je

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Google Earth, Shutterstock

Avgusta 2011. godine javnost je nedeljama bila šokirana idejom na koju su došla dvojica braće iz Bora. Naime, oni su na morbidan način želeli da se našale sa vozačima na tada novootvorenom putu ka Zaječaru. Jedan od njih obukao se u venčanicu i sa ispruženom rukom sa bidermajerom u njoj, oko ponoć, išao je ka vozačima. Drugi je sve to snimao.

Inspiraciju za ovu neslanu šalu braća su našla u legendi koja postoji u tim krajevima decenijama. Utvara devojke u venčanici koja se noću može videti na putu, vezana je za selo Koprivnica u opštini Zaječar.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

I dan danas u narodu kolaju razne priče o duhu devojke u venčanici, koji se navodno može videti u ovom delu naše zemlje. Jedna od priča govori da je to duh devojke, koja je pre više godina poginula u saobraćajnoj nesreći putujući na medeni mesec, do priče da je to duh devojke, koja se obesila kada ju je, pred samo venčanje, ostavio verenik.

U Negotinu, 2014. godine M.S. (42) dao je intervju o susretu koji mu je, prema njegovim rečima, promenio život iz korena.

– Bilo je to 1996. godine. Vraćao sam se u Negotin sa puta. Kako se približavala ponoć, bojao sam se da slučajno ne zaspim, jer me je umor savladavao nakon više sati vožnje. Zato sam u kolima odvrnuo radio ne bi li me glasna muzika i glas spikera držali budnim. Na putu je bilo i neke izmaglice, što mi je još više otežavalo vožnju. Odjednom sam, uz ivicu kolovoza ugledao devojku, obučenu u belo, kako me stopira – započeo je razgovor sagovornik te 2014. godine.

Kako je dodao tad, na trenutak je pomislio: Šta li ova ovde traži kada u blizini nema ni jednog sporednog puta?

– Stao sam i ona me je pitala da li bih mogao da je povezem do Negotina. Pristao sam i ona je ušla u kola. Torbicu, koju je nosila, kao i svoju belu jaknicu, spustila je na zadnje sedište. Kada je sela pored mene, prošli su me žmarci – kazao je ranije M. S.

Devojka je bila izuzetno lepa. Duga smeđa kosa u talasima joj se spustala preko celih leđa, ispričao je tad.

– Ugasio sam radio i celim putem do Negotina smo pričali o svemu i svačemu. Rekla mi je svoje ime i da je iz jednog krajinskog sela. Išla je u posetu vereniku, kome se nije javila, jer želi da ga iznenadi. Iskreno, uživao sam u njenom društvu i razgovoru. Ja sam inače oduvek bio stidljiv i smušen sa ženama, tako da mi je blizina ove lepotice itekako godila. Ostavio sam je u centru Negotina i otišao kući – nastavio je ranije svoju priču ovaj čovek.

Sutradan, kada je ponovo ušao u auto, na zadnjem sedištu video je njenu belu jaknu. Misleći kako ju je, očigledno, zaboravila, smesta je promenio planove i krenuo ka selu za koje mu je rekla da u njemu živi, rekao je u intervjuu koji je dao 2014. godine.

– Sav sam treptao iznutra što ću je ponovo videti. U selu su mi objasnili gde je njena kuća, ali su me gledali nekako čudno kada sam spomenuo njeno ime. Kuću sam lako našao. Parkirao sam auto i pozvonio na vrata. Otvorila mi je žena ispijenih, upalih obraza, na čijem licu sam odmah primetio veliku tugu. U momentu sam shvatio da joj je to majka, jer je imala istu onu lepotu, doduše vremenom istrošenu. Kada sam joj rekao koga tražim, žena je počela da plače “Sine – rekla mi je – ona je umrla pre sedam godina”.

Nisam shvatio u trenutku: “Kako umrla? Pa sinoć sam je odvezao u Negotin. Zaboravila je jaknu u mojim kolima. Evo je” – kazao je te 2014. godine.

Kada je videla jaknu žena je počela još više da plače. To je zaista bila njena jakna. I to ona u kojoj je sahranjena, ispričao je čovek.

– Uvela me je u kuću, gde sam njoj i njenom suprugu ispričao čitavu priču. Oboje su plakali sve vreme. Devojka koju sam vozio u kolima, poginula je u saobraćajnoj nesreći pre sedam godina. Stvarno je imala verenika u Negotinu. Na kraju su me odveli na groblje. Na velikom crnom mermernom spomeniku pisalo je njeno ime. Sa njega mi se smešila isto onako kao i sinoć u kolima – završio je ranije M. S. svoju neverovatnu priču sa ivice nestvarnog.

BONUS VIDEO: 



Izvor: TV Best

Komentari (3)

  1. Neverovatno. Istu ili skoro istu pricu sam procitao u Ljublanskom DELU negde 1977 ili 1978.godine. Isto se radi o devojci koja je u kolima zaboravila nesto i kada se vozac vratio do adrese gde ju je dovezao rekli su mu da je poginula pre mnogo godina na putu Ljubljana Postojna.

    Odgovori

Ostavite komentar